Svemirom svjetla nama je biti

Pjesnička zbirka Milodara Tomljenovića Svemirom svjetla nama je biti sadrži sedamdesetak pjesama refleksivna karaktera. Pjesme su uglavnom slobodne forme, različite duljine stiha, no može se zamijetiti i nekolicina soneta. Rima pojavna, no ne nužna. Pjesme su refleksivna karaktera, filozofična. Metafizika, kao philosophia prima, obuhvaća ontologiju, teologiju, kozmologiju i psihologiju. Tomljenovi- ćevu liriku možemo promotriti unutar tih četiriju kompleksa. Tomljenovićev je jezik vrlo apstraktan, često pomalo i zagonetan, arhaičan, ispunjen filozofemima, pa i neologizmima. Ne čudi s obzirom na cilj – pisati o onome prvom, apstraktnom, skrivenom, tajnom, neizrecivom. Lirski subjekt često izražava stopljenost svijeta i čovjeka, odnosno određenu ovisnost i bitnu relaciju koja među njima vlada. Talijanski filozof druge polovice 16. st. Giordano Bruno smatrao je da je priroda bog u stvarima. Da je supstancija jedna i jedinstvena, da prožima čitav svijet i ono stvoreno, dok su konkretne stvari samo modifikacije jedinstvene supstancije koje opaža naša osjetilnost. Takav naturalistički panteizam nastavio je kasnije i Baruch Spinoza tezom deus, sive natura, bog ili priroda. Supstancija je jedna i jedinstvena, čine je dva bitna atributa koja ljudska svijest opaža – mišljenje i protežnost – dok su sve ostale stvari samo modusi primarne supstancije. Među njima i čovjek. Bruno je pak smatrao da je individuum ogledalo svemira u kojem se osjeća bilo svemira.