Detalji
Kriptografija je naučna disciplina koja se bavi proučavanjem metoda za slanje poruka u takvom obliku da ih samo onaj kome su namijenjene može razumjeti. Pri pomenu riječi kriptografija općenito se misli na zaštitu podataka pomoću matematičkih postupaka ili algoritama i kriptografskih ključeva. S obzirom na kriptografske ključeve kriptosisteme dijelimo na simetrične i asimetrične, tj. kriptosisteme s tajnim i kriptosisteme s javnim ključem.
Kod simetričnih kriptosistema, tj. kriptosistema s tajnim ključem, pošiljalac i primalac bi tajno izabrali ključ pomoću kojeg su generirali funkcije za šifriranje i za dešifriranje. U ovom slučaju su ta dva ključa jednaki ili se iz jednog jednostavno može izračunati drugi. Iz tog razloga, sigurnost simetričnih kriptosistema leži u tajnosti ključa što i predstavlja njihov veliki nedostatak, jer pošiljalac i primalac prije šifriranja moraju biti u mogućnosti da razmijene tajni ključ preko nekog sigurnog komunikacijskog kanala, pomoću kurira ili se lično sresti. To je nekada teško izvodivo, naročito ako su oni na velikoj udaljenosti i ako su komunikacijski kanali, koji su im na raspolaganju, poprilično nesigurni. Pored toga, tajni ključ se mora često mijenjati, jer šifriranje više puta istim ključem smanjuje sigurnost.
Ideju jednog kriptosistema, potpuno drugačijeg tipa nego simetrični kriptosistem, iznijeli su 1976. godine Whitfield Diffie i Martin Hellman. Nazvali su ga kriptosistem javnog ključa. Ideja se sastojala u tome da je iz funkcije za šifriranje praktično nemoguće, u nekom razumnom vremenu, izračunati funkciju za dešifriranje. U tom slučaju bi funkcija za šifriranje mogla biti javna. U svrhu realizacije ideje kriptosistema s javnim ključem koriste se jednosmjerne funkcije, tj. funkcije koje se lako računaju, ali se njihov inverz teško računa. Pri konstrukciji takvih funkcija se koriste teški matematički problemi, kao što su faktorizacija velikih prirodnih brojeva, logaritmiranje u konačnim grupama ili problem ruksaka.
U knjizi su na primjeren način obrađene klasične i moderne kriptografske metode. Knjiga sadrži veliki broj pažljivo odabranih i detaljno riješenih primjera, što u velikoj mjeri podiže njen kvalitet. Podijeljena je u pet poglavlja. U prvom poglavlju su sistematski uvedeni osnovni kriptografski pojmovi. Nakon toga slijede tri poglavlja koja obrađuju klasične, historijski važne šifre. Posljednja dva poglavlja knjige obrađuju modernu temu u kriptografiji, tj. kriptografiju javnog ključa.
SADRŽAJ:
1. Osnovni kriptografski pojmovi
1.1 Historijat
1.2 Osnovni kriptografski pojmovi
1.3 Statistička svojstva jezika
1.4 Modularna aritmetika
Zadaci
2. Supstitucijske šifre
2.1 Cezarova šifra
2.2 Afina šifra
2.3 Kriptoanaliza supstitucijske šifre
2.4 Vigenereova šifra
2.5 Kriptoanaliza Vigenereove šifre
2.6 Playfairova šifra
2.7 Collonova šifra
2.8 Hillova šifra
2.9 Kriptoanaliza Hillove šifre
2.10 Kerckhoffsova metoda superpozicije
Zadaci
3. Transpozicijske šifre
3.1 Permutacijska šifra
3.2 Stupčana transpozicija
3.3 Kriptoanaliza stupčane transpozicije
Zadaci
4. Šifre s rešetkama
4.1 Cardanova rešetka
4.2 Cardanova rotirajuća rešetka
4.3 Tablica sa spoljašnjom figurom
4.4 Tablica s unutrašnjom figurom
Zadaci
5. Kriptografija javnog ključa
5.1 RSA kriptosistem
5.2 Rabinov kriptosistem
5.3 Diffie – Hellmanov protokol
5.4 ElGamalov kriptosistem
5.5 Menezes – Vanstoneov kriptosistem
5.6 KMOV kriptosistem
5.7 Merkle – Hellmanov kriptosistem
5.8 LUC kriptosistem
Zadaci