H2O - Biografija vode

Neke materije postaju mitske. One nadrastaju svoje fizičke i hemijske odlike i mi ih sagledavamo kao simbole, kao kvalitete. U kulturama, u kolektivno nesvjesnom, njihovo simboličko značenje mnogo je bitnije od njihovog materijalnog sastava. Alhemičarima zlato nije bilo tek metal, nego savršenstvo, cilj intelektualne potrage. Vatru ne možemo odrediti samo kao svijetleći gas. Krv nije samo koloidna suspenzija, već sadrži nešto vitalno i neporecivo. Generalno rečeno, razočaramo se kad mitske materije svedemo na naučni opis. To ne važi za vodu. Njoj se divimo čak i kad ostane ogoljena hemijska ili geološka pojava, očišćena od simboličkih ukrasa, od asocijacija na dušu i život i materinstvo, na čistotu i mladost. Taj naoko jednostavan molekul i danas postavlja ozbiljne izazove naučnicima. Nego, zašto biografija? Zato što sama voda - i čovjek, uostalom - ima očigledne, svima znane odlike koje se neposredno uočavaju. One se mogu pojmiti - mogu li? - tek pošto se prouči njen dublji sastav i skriveni činioci koji utiču na njeno ponašanje. Stoga ću morati da proučim njenu unutrašnju narav, fiziku i hemiju njene jedinstvenosti. U velikom svijetu voda, oblikovana fizičkim silama, bivstvuje na poseban način. Razmotriću kako to voda utiče na život, na planete u našoj galaksiji, na druge svjetove i zvijezde, sve do toga kako na osnovu našeg sagledavanja vode stvaramo kod sebe predrasude o mogućnostima nauke. Kad hoćemo da odredimo gdje je vodi mjesto u nastanku, valja da doznamo njeno porijeklo i u materijalnom svijetu i u idejnom. Pripovijesti o životu imaju niz varijanata. Primjera radi, znamo zvaničnu verziju o izvesnoj javnoj ličnosti. Da, ali poznate su nam i stvarne činjenice iz njenog života, doduše neproverene i mutnjikave - ima ih u svakoj biografiji i zna ih samo dotična osoba, manje ili više detaljno. Onda dolazi na red i genealogija i, ukoliko hoćemo da budemo temeljni, čak i rasa te osobe (tim putem se stiže do razmatranja nastanka naše vrste). Onda valja odrediti mjesto te osobe u sveukupnom društvu. Uzmimo za primjer Henrija Forda. Zar se može iznijeti njegova biografija a da ne ocrtamo kulturnu evoluciju našeg odnosa prema automobilu? Tako se nameće zaključak da je za čovječanstvo voda pokretač društvenih promjena - ona je dragoceni resurs koji treba dobrano čuvati i održavati te pametno trošiti, inače će nastupiti nestašica pa za njom boleštine, propadanje životne sredine, ratovi i smrt.