Veliki prasak

Kako je postao svijet? To je neizbježno pitanje iz kojeg izviru sva druga, i u koje se sva druga ponovno vraćaju. Na nj je čovjek, kao i na sva ostala, najprije pokušao odgovoriti mitovima o stvaranju, počesto vrlo maštovitim, nerijetko čak i zabavnim, no stvarni je rad na njemu po tek kad se, kod starih Grka, pojavila znanost. Ona je prestala fantazirati i poetizirati i prihvatila se mjerenja. Koja također imaju svoju poeziju. Ali taj put nije bio ravan. Mnogo je na njemu bilo krivina i slijepih ulica, a na njemu je bilo i opasnosti, gubile su se glave. Pa ipak, iz sveg tog haosa, iz tepraiskonske, zbrke, polako se rađala uređena slika jednog događaja nad svim događajima. Kojeg je ime nadjenuo najveći njegov protivnik. Posprdno ga nazvavši Velikim praskom. Bio je to singularitet, događaj jedan i neponovljiv, prije kojeg su postojali - možda - samo prirodni zakoni, magični brojevi, njih pet na broju, bez kojih ničega ne bi bilo. Dakako ni nas, stvorenih - već prema kutu gledanja – iz zvjezdane prašine ili radioaktivnog otpada...