Detalji
Možda zbog toga neki od ovih mojih, još živih, tako grčevito odbijaju svaku misao o porazu, o gubitku, o promašaju. Prevelik je ulog, kako čitav svoj život vidjeti kao zaludnu rabotu, kao izlet na kome smo postradali, kao vojnu u kojoj smo izgubili. Ima, međutim, kod nekih religija (da li kod Jevreja?) zanimljiv običaj. Pokojniku, dok leži na odru, prilaze prijatelji, rodbina, znanci i drugovi i tiho mu na uho (da drugi, valjda, ne čuju) šapću, tj. govore - upamti, sad si mrtav! Biva on to ne zna, biva mogao bi se predomisliti i počiniti kakvu nepodopštinu.