Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!

Slika knjizicaProizvoda u bazi

35.204

Facebook slicica

Katalog

Plitko

Plitko

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika

Pisac: Nikolas Kar


ISBN:

978-86-86059-38-3

Ilustracija:

Ne

Izdavač:

Dostupnost:

rasprodano

Šifra:

K9184

Broj strana:

242

Težina:

450 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

26,00 KM
rasprodano

Kategorije:

Sadržaj:

Ovo je knjiga o dubokim promjenama koje je donio Internet, ne samo kada je riječ o tehnološkom napretku i beskrajnom nizu pogodnosti u svakodnevnom životu, već i u pogledu uticaja na pamćenje, čitanje i razmišljanje. Znanje nikada nije bilo dostupnije, ali moć koncentracije, upijanja podataka, analitičkog razmišljanja i donošenja zaključaka, pred teškim je izazovima u globalnom informatičkom dobu. Ovaj fenomen koji danas uviđamo ponajviše kod mlađih generacija, autor Nikolas Kar je upečatljivo, iscrpno i zanimljivo, proučio u svom delu Plitko, koje je bilo u najužem izboru za Pulicerovu nagradu 2011. godine.

Iz uvoda:

Već nekoliko godina obuzima me nelagodan osjećaj da mi neko ili nešto prčka po mozgu, prekraja nervne sklopove i reprogramira pamćenje. Nije da baš gubim razum - koliko mi je poznato - ali um mi se mijenja. Više ne razmišljam kao prije. Najjasnije to osjećam dok čitam. Nekad mi je bilo lako da uronim u knjigu ili dug članak. Um bi mi pratio nit pripovijedanja ili manevre zaključivanja i proveo bih sate i sate provlačeći se kroz duge stranice teksta. To se danas događa veoma rijetko. Sad koncentracija počne da mi vrluda nakon dve-tri stranice. Postajem nemiran, gubim nit, tražim šta bih drugo mogao da radim. Čini mi se kao da stalno moram da vraćam odbegli mozak natrag na tekst. Dubinsko čitanje nekad mi je bilo sasvim prirodno, a sad mi je bilo kakvo čitanje postalo napor.

Mislim da znam o čemu je riječ. Već više od deset godina provodim mnogo vremena na internetu, pretražujem, pregledam i ponekad doprinosim velikim bazama podataka interneta. Kao piscu, Web je za mene bogomdan. Istraživački posao za koji je nekad trebalo provesti više dana u biblioteci među policama čitaonica periodike, sada se obavi za par minuta. Nekoliko upita Googleu, nekoliko brzih klikova na linkove i imam ilustrativni primjer ili sočan citat koji sam tražio. Ne znam ni otkud bih počeo da sabiram sate i sate, a i litre goriva koje mi je internet uštedeo. Većinu bankarskog posla obavim na internetu, kao i dosta kupovina. Za računarom plaćam račune, ugovaram sastanke, rezervišem avionske letove i hotelske sobe, obnavljam vozačku dozvolu, šaljem pozivnice i čestitke. I kad ne radim, najvjerovatnije biste me zatekli kako lovim i sakupljam sitnice s Weba - čitam i pišem pisma, pregledam naslove novina i tekstova na blogovima, pratim statuse na Facebooku, gledam video-materijale, skidam muziku ili samo lagano letim s linka na link.

Internet je postao moj univerzalni medij, nosilac većine informacija koje mi protiču očima i ušima. Trenutan pristup tako nevjerovatno bogatom i lako pretraživom skladištu podataka ogromna je prednost o kojoj se naširoko raspravljalo i koja se s pravom ponosno ističe. Google je, kaže književnica Heder Pringl u časopisu Archeology, neviđeno dobar saradnik čovječanstva, koji prikuplja i sažima informacije i ideje koje su nekad bile toliko rasute po svijetu da gotovo niko od njih nije mogao imati koristi. Kako primećuje Klajv Tompson u časopisu Wired: Savršeno pamćenje silicijumske memorije od izuzetne je koristi mišljenju.

Te prednosti su realne. Ali one imaju i svoju cijenu. Kako sugeriše Makluan, mediji nisu samo informacioni kanali. Oni nas snabdijevaju materijalom za razmišljanje, ali i oblikuju proces mišljenja. A internet meni, čini se, nagriza sposobnost koncentracije i kontemplacije. Bio ja priključen ili ne, moj um sada očekuje da će informacije primati onako kako ih internet distribuira: u neprekinutoj struji malih čestica. Nekad sam bio ronilac u moru reči. Sada jezdim po površini poput onih tipova na skijama za vodu.

Možda sam ja poseban slučaj, možda sam izvan prosjeka. Ali nemam utisak da je tako. Kad pomenem svoje nevolje prijateljima, mnogi kažu da su slične povrede nanesene i njima. Što se više služe Webom, teže uspevaju da se koncentrišu na duži tekst. Neki se brinu da će postati hronično površni u razmišljanju i znanju. Nekolicina blogera koje pratim takođe pominje taj fenomen. Skot Karp, koji je svojevremeno pisao za jedan časopis a sada piše blog o medijima na internetu, priznaje da je potpuno prestao da čita knjige. „Diplomirao sam književnost i knjige sam naprosto gutao“, piše on. „Šta se dogodilo?“ Pokušava da smisli odgovor: „Šta ako sam počeo toliko da čitam na Webu ne zato što se promenio način na koji čitam, tj. Jednostavno idem za onim što je pogodnije, nego zbog toga što se promenio način na koji RAZMIŠLJAM?“

  • Originalni naziv: The Shallows
  • Prevodilac: Ognjen Strpić, Bojan Stanojević
  • Izdanje: 1
  • Godina: 2013
  • Jezik: Srpski jezik
  • Vrsta uveza: Meki uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 150x230
  • Zemlja porijekla: Srbija
  • Stanje: Nova

Detalji

Ovo je knjiga o dubokim promjenama koje je donio Internet, ne samo kada je riječ o tehnološkom napretku i beskrajnom nizu pogodnosti u svakodnevnom životu, već i u pogledu uticaja na pamćenje, čitanje i razmišljanje. Znanje nikada nije bilo dostupnije, ali moć koncentracije, upijanja podataka, analitičkog razmišljanja i donošenja zaključaka, pred teškim je izazovima u globalnom informatičkom dobu. Ovaj fenomen koji danas uviđamo ponajviše kod mlađih generacija, autor Nikolas Kar je upečatljivo, iscrpno i zanimljivo, proučio u svom delu Plitko, koje je bilo u najužem izboru za Pulicerovu nagradu 2011. godine. Iz uvoda: Već nekoliko godina obuzima me nelagodan osjećaj da mi neko ili nešto prčka po mozgu, prekraja nervne sklopove i reprogramira pamćenje. Nije da baš gubim razum - koliko mi je poznato - ali um mi se mijenja. Više ne razmišljam kao prije. Najjasnije to osjećam dok čitam. Nekad mi je bilo lako da uronim u knjigu ili dug članak. Um bi mi pratio nit pripovijedanja ili manevre zaključivanja i proveo bih sate i sate provlačeći se kroz duge stranice teksta. To se danas događa veoma rijetko. Sad koncentracija počne da mi vrluda nakon dve-tri stranice. Postajem nemiran, gubim nit, tražim šta bih drugo mogao da radim. Čini mi se kao da stalno moram da vraćam odbegli mozak natrag na tekst. Dubinsko čitanje nekad mi je bilo sasvim prirodno, a sad mi je bilo kakvo čitanje postalo napor. Mislim da znam o čemu je riječ. Već više od deset godina provodim mnogo vremena na internetu, pretražujem, pregledam i ponekad doprinosim velikim bazama podataka interneta. Kao piscu, Web je za mene bogomdan. Istraživački posao za koji je nekad trebalo provesti više dana u biblioteci među policama čitaonica periodike, sada se obavi za par minuta. Nekoliko upita Googleu, nekoliko brzih klikova na linkove i imam ilustrativni primjer ili sočan citat koji sam tražio. Ne znam ni otkud bih počeo da sabiram sate i sate, a i litre goriva koje mi je internet uštedeo. Većinu bankarskog posla obavim na internetu, kao i dosta kupovina. Za računarom plaćam račune, ugovaram sastanke, rezervišem avionske letove i hotelske sobe, obnavljam vozačku dozvolu, šaljem pozivnice i čestitke. I kad ne radim, najvjerovatnije biste me zatekli kako lovim i sakupljam sitnice s Weba - čitam i pišem pisma, pregledam naslove novina i tekstova na blogovima, pratim statuse na Facebooku, gledam video-materijale, skidam muziku ili samo lagano letim s linka na link. Internet je postao moj univerzalni medij, nosilac većine informacija koje mi protiču očima i ušima. Trenutan pristup tako nevjerovatno bogatom i lako pretraživom skladištu podataka ogromna je prednost o kojoj se naširoko raspravljalo i koja se s pravom ponosno ističe. Google je, kaže književnica Heder Pringl u časopisu Archeology, neviđeno dobar saradnik čovječanstva, koji prikuplja i sažima informacije i ideje koje su nekad bile toliko rasute po svijetu da gotovo niko od njih nije mogao imati koristi. Kako primećuje Klajv Tompson u časopisu Wired: Savršeno pamćenje silicijumske memorije od izuzetne je koristi mišljenju. Te prednosti su realne. Ali one imaju i svoju cijenu. Kako sugeriše Makluan, mediji nisu samo informacioni kanali. Oni nas snabdijevaju materijalom za razmišljanje, ali i oblikuju proces mišljenja. A internet meni, čini se, nagriza sposobnost koncentracije i kontemplacije. Bio ja priključen ili ne, moj um sada očekuje da će informacije primati onako kako ih internet distribuira: u neprekinutoj struji malih čestica. Nekad sam bio ronilac u moru reči. Sada jezdim po površini poput onih tipova na skijama za vodu. Možda sam ja poseban slučaj, možda sam izvan prosjeka. Ali nemam utisak da je tako. Kad pomenem svoje nevolje prijateljima, mnogi kažu da su slične povrede nanesene i njima. Što se više služe Webom, teže uspevaju da se koncentrišu na duži tekst. Neki se brinu da će postati hronično površni u razmišljanju i znanju. Nekolicina blogera koje pratim takođe pominje taj fenomen. Skot Karp, koji je svojevremeno pisao za jedan časopis a sada piše blog o medijima na internetu, priznaje da je potpuno prestao da čita knjige. „Diplomirao sam književnost i knjige sam naprosto gutao“, piše on. „Šta se dogodilo?“ Pokušava da smisli odgovor: „Šta ako sam počeo toliko da čitam na Webu ne zato što se promenio način na koji čitam, tj. Jednostavno idem za onim što je pogodnije, nego zbog toga što se promenio način na koji RAZMIŠLJAM?“

Dodatne informacije

Izdavač Heliks
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter