Detalji
Od svog nastanka psihoanaliza je dijelila sudbinu civilizacijskih dometa zapadne misli, filozofije i umjetnosti, kao i stvaralaštva i kreativnosti ljudi i mora, ako želi da ima budućnost, da se pridržava principa i razvoja ovih disciplina. Zato, paralelno sa tekstovima o psihoanalizi Česik posvećuje veliku pažnju i filozofiji, velikanima njene misli kao što su Hegel, Huserl, Hajdeger, Niče, Šopenhauer i mnogi drugi, kao i književnosti, pjesništvu, posebno Danteu Aligijeriju i njegovoj Božanstvenoj komediji koju svrstava u psihoanalitički fundus, ali i pitanjima stvaralaštva i kreativnosti kao neophodnim uslovima za obavljanje prakse i razvoja psihoanalize.
Autor u knjizi saopštava šta on podrazumijeva pod pojmom psihoanaliza i opisuje njenih pet stanovišta ili načina slušanja pacijenata, za koje smatra da su u nepomirljivom konfliktu, ali ih postavlja kao stožere u određenju budućnosti psihoanalize.
Prvo stanovište polazi od toga da specifičan identitet psihoanalizi daje djelo Sigmunda Frojda i njegovo osnovno gledište da su ponašanje i psihički život neke osobe u sadašnjosti determinisani onim što im se dešavalo u detinjstvu. Frojdov pojam nagon je od fundamentalnog značaja u savremenoj psihoanalizi koja je prije svega psihologija nagona i Česik apeluje na psihoanalitičare da se vrate Frojdu čije djelo treba da bude kamen temeljac psihoanalize.
Drugo stanovište koje, po Česiku, određuje psihoanalizu je model teorije objektnih odnosa oličen u radu Melani Klajn i Vilfreda Biona koje se zasniva na najranijim projektivnim i introjektivnim fantazijama pacijenata kako se one pojavljuju u usmjerenosti na objekt.
Treće stanovište je fenomenologija koja se fokusira na pacijentovo postojanje u svijetu, kojoj daje veliki značaj iako nije predstavnik egzistencijalističke psihoanalize. Ona je nastala u djelima Brentana, Huserla, Hajdegera, Sartra...
Četvrti pristup je psihologija selfa koja se fokusira na stanje pacijentovog poimanja sebe, a peto stanovište psihoanalize je interaktivno, relaciono ili intersubjektivno fokusirano na kontratransfer terapeuta, a najkompletnije teorijsko tumačenje ovih stavova priložio je Lipton.
Zanimljivo je i poglavlje posvećeno pitanju da li savremeni psihoanalitičari mogu nešto da nauče iz fundusa kulture i umjetnosti srednjovjekovnih psihoanalitičara, tj. od umjetnika i filozofa, prije svih Dantea i njegove Božanstvene komedije, a najoriginalnije poglavlje knjige se odnosi na Česikovu maštovitu projekciju kako će izgledati psihoanaliza na kraju trećeg milenijuma!
Sadržaj:
- Ljubomir Erić: Ričard Česik - Budućnost psihoanalize
- Predgovor
- Šta je psihoanaliza?
- Psihoanaliza kao nauka i umjetnost
- Psihoanalitičar kao prevodilac
- Doprinos Evrope modernoj psihoanalizi
- Tajni život psihoanalitičara
- Šta mogu moderni psihoanalitičari da nauče od srednjovekovnih psihoanalitičara
- Frojdovo veliko otkriće
- Uticaj kontratransfera na propast civilizacije
- Savremeno pomanjkanje smjelosti i kriza psihoanalize
- Psihoanaliza na kraju trećeg milenijuma
- Šta čini napredak u psihoanalizi?
- Razumijevanje ljudskog uma u savremenom svijetu
- Bibliografija