Detalji
Jedan od prvih međunarodnih seminara na kojima sam, prije skoro 40 godina, sudjelovao kao ambiciozan znanstveni novak, bavio se pitanjima razvoja političkih sustava “u vremenu ubrzanih društvenih promjena”. Ostale su mi u sjećanju dugačke učene rasprave o iskustvima i potencijalu korištenja ustavnog i općenito javnog prava, u svrhu usmjeravanja socijalnog razvoja. Tema je aktualna sve do danas, a otvaraju se i nova pitanja oko ustavnog razvoja Republike Hrvatske u okviru pravnog sustava Europske unije.
O problemu ubrzanih društvenih promjena raspravljali smo s nekim od najistaknutijih “imena” onoga vremena, u situaciji koju je, prema današnjim kriterijima, karakterizirala upravo učmala odsutnost stvarnih, a posebno ne “rapidnih”, promjena. Svijet je bio blokiran prividnom stabilnošću dvaju “vječnih” suprotstavljenih blokova, naoružanih toliko moćnim oružjima da njihova uporaba uopće nije dolazila u obzir, sve dok odluke o tome donose razborita ljudska bića. Hrvatska je bila zarobljena naizgled vječnom federalnom tvorevinom koju su podržavala oba suprotstavljena bloka. Patrimonijalni politički sustav, oslonjen na doživotnog Predsjednika, bio je uspješno maskiran najmodernijim dostignućima političke teorije onoga vremena i izazivao je golem interes u zapadnom svijetu. Promjene su zaista bile rapidne, ali su se uglavnom odvijale na papiru službenih novina.