Detalji
U svakodnevnom obrazovnom i školskom radu polazi se od pretpostavke da je riječ obrazovanje samorazumljiva. Da to ipak nije tako potvrđuje i ova knjiga Hartmuta von Hentiga u kojoj autor odgovara na niz pitanja, kao što su: Sto zapravo kazuje riječ obrazovanje? Tko je obrazovan čovjek? Kakvo obrazovanje trebamo i želimo danas? Kakvo se obrazovanje određuje za koju svrhu? Sto u školi valja poučavati? i sl.
Iz zaključka
Što je za neki narod kultura - život prema promišljenim i željenim načelima i stvaranje za to poticajnog poretka, to je za pojedinca obrazovanje. Ono mu omogućava da živi u svojoj civitas, ono mu u njoj dodjeljuje njegovu zadaću. Bez te nužnosti sve je ostalo što nas život čini kultiviranim samo ukras. To je dublji razlog za moju posljednju postavku: da je svako obrazovanje političko obrazovanje
Postoje i drugi, manje duboki razlozi, posebno u kasnom dobu čije ukupne životne mogućnosti počivaju na akumuliranim postignućima prethodnih naraštaja i čija ljudskost i opstanak ovise o našim zajedničkim naporuma i našoj zajedničkoj civiliziranosti. Razum, razumijevanje, odgovornost glase zapovijedi koje ovdje valja ispuniti. U našoj se civilizaciji one ostvaruju kroz prosvjećivanje i znanost, kroz demokratsku politiku i pravo, kroz etos solidarnosti i obvezu polaganja računa. Ti nam instrumenti nisu prirodno dani. Njihov smisao i uporaba moraju se naučiti - ne u obliku obavijesti. Takvu bi nam u svako doba mogao pružiti kompjutor, ali time još ne bismo zadovoljili njihove zahtjeve. Mi ih naprotiv moramo iskusiti, shvatiti i uvježbati - a to se zbiva u dugom procesu: u ranim stadijima zapažanjem da ovo pravilo i ona navika zajednice služi i meni, a ne samo drugima; u srednjem stadiju ispitivanjem i razjašnjavanjem podrijetla, varijanata, alternativa, težine tih pravila i navika; u posljednjem stadiju kroz oboje, sudjelovanje u ozbiljnom slučaju (znanosti, političkog odlučivanja, djela koje iz toga slijedi) i filozofsko obrazloženje ili dovođenje u sumnju; a u svim stadijima kroz životnu zajednicu kao cjelinu: It takes a village to raise a child.