Nesretni tinejdžeri - Način na koji roditelji i učitelji mogu doprijeti do njih

Način na koji roditelji i učitelji mogu doprijeti do njih. Odnosi i kvaliteta odnosa među ljudima u središtu su interesa ove knjige. Kroz životne priče autor govori o različitim tipovima nepovezanih nesretnih mladih osoba: onima koji su odabrali anoreksiju, pokušali suicid, odbijaju školu, shizofrenima, ovisnima o drogama, onima koji su doživjeli gubitak bliske osobe... ali i o ništa manje nesretnijim njihovim roditeljima i učiteljima. Kroz svaku priču naglašava da su kontrolirajuća ponašanja ona koja uništavaju odnose, čine ih udaljenim i nepovezanim, a sve ljude uključene u odnos nesretnima, pa poručuje: Kad prestanete kontrolirati, dobivate kontrolu! Iz predgovora hrvatskom izdanju Na pitanje zašto je odrastanje katkad tako bolno za djecu i roditelje, učenike i učitelje i što učiniti da bude manje bolno, pokušavaju odgovoriti sve psihologije i pedagogije od pamtivijeka. Glasser nam kao odgovor nudi: teoriju izbora i koncepciju dobrih odnosa. Znano je da svako ljudsko biće već od rođenja želi da roditelji o njemu skrbe, pokazuju mu da ga vole i da im je važno. Gdje je ta granica ili taj trenutak kad na putu odrastanja stari načini iskazivanja ljubavi i skrbi postanu teretom? Djeca brzo odrastaju, a roditelji, okupirani svakodnevnim brigama, supružničkim odnosima, odnosima na oslu, egzistencijom, zdravljem, katkad i ne primijete kako im djeca svojim ponašanjem poručuju da ulaze u vrijeme tinejdžerstva. Donedavna tek signali potrebe za neovisnošću, odjednom se pretvaraju u sve glasnije lupanje vratima. Tinejdžeri se na putu osamostaljivanja počinju udaljavati od roditelja ili učitelja jer to vide kao jedini način da izbjegnu kontrolu i počnu se ponašati i osjećati kao odrasle osobe. Mladi kažu da samo žele pravo na izbore i donošenje odluka o tome što će im se dogoditi. Roditelji pak kažu da ih vole i žele im pomoći da postanu zdrave, odgovorne i uspješne osobe, a sve što rade temeljeno je na zdravorazumskim vjerovanjima da djeluju u tom smjeru. U želji da ostvare daj cilj spremni su dugo i uporno kopati na istome mjestu, starim, znanim metodama. Ako stvari počnu izmicati kontroli, nesretni, nemoćni, zabrinuti i izbezumljeni roditelji mogu odabrati samooptuživanje, okrivljavanje jedan drugoga, povlačenje ili pak na tinejdžera vršiti još veći pritisak koji će izazvati nove i dublje konflikte. U takvim odnosima povezanost postaje sve slabija a nesreća sve prisutnija. Glasser poručuje: Snaga vašeg odnosa jedina je kontrola nad njima. (Jelena Bićanić, socijalni pedagog)