Straža! Straža!

Ovamo odlaze zmajevi. Oni leže...nisu mrtvi i nespavaju, već... drijemaju. I mada prostor koji zauzimaju nije isti kao običan prostor, ipak su gusto složeni. Mogli bi da vas podsjete na konzervu sardina, ako sardine zamišljate kao ogromne i sa kandžama, kao ponosite i ohole. A negdje se, možda, nalazi i ključ. POSLIJE OVE KNJIGE ZMAJEVI NIKAD VIŠE NEĆE BITI KAO RANIJE! Treba li da kažem da je roman urnebesan, a na momente jedak i veličanstven? Pračet demonstrira koliko je velika razlika između pisaca s nekolicinom šala i majstora humora čija će se djela čitati i u narednom vijeku. Stoga, dosta više sa pričom da je svakim romanom sve bolji. On je već dostigao vrhunac forme i tu bi trebalo da ostane i u narednim godinama, na svačiju dobrobit. Faren Miler, Locus Parodirajući klišeje heroja od svijeta magije do Prljavog Harija, Pračet ima majstorsko uvo za dijalog, oštro oko za groteskno i pravi osjećaj za jezik. Sam kraj je skoro poetičan i neobično dirljiv. Dominik Vels, Time Out ODLOMAK: Ovamo odlaze zmajevi. Oni leže... Nisu mrtvi i ne spavaju. Ne čekaju, jer čekanje podrazumeva nadanje. Možda je reč koja nam je ovde potrebna? Dremaju. I mada prostor koji zauzimaju nije isti kao običan prostor, ipak su gusto složeni. Nema ni jednog kubnog centimetra koji nije ispunjen čeljustima, kandžom, krljuštima ili vrhom repa, pa je utisak kao kod nekog od onih naročitih crteža, gde oči odjednom počinju da shvataju da je prostor između dva zmaja, zapravo, ponovo zmaj. Mogli bi da vas podsete na konzervu sardina, ako sardine zamišljate kao ogromne i sa kandžama, kao ponosite i ohole. A negde se, možda, nalazi i ključ.