Detalji
Govorilo se da je Staljingrad gorio još od avgusta, od vremena kada su pale prve njemačke bombe.
Nije bilo puno veselja u razmišljanju o budućnosti: nije ih čekalo ništa osim smrti i razaranja. Nije bilo niti puno veselja u razmišljanju o prošlosti: ono što su doživjeli bila je noćna mora koju bi bilo najbolje zaboraviti. Stoga su u kratkim trenucima zatišja radije zurili prema dalekoj rijeci, srebrnoj Volgi, gdje su rasplesane zrake jesenjeg sunca stvarale sjajeće prstenove u vodi. I na kratko bi vrijeme bili hipnotizirani i povjerovali da sadašnjost može potrajati zauvijek, te da prošlost može biti zaboravljena, a budućnost izbjegnuta ...