Sretan cvrčak

U podnaslovu ove knjige njezina autorica dopisala je da je riječ o modernim basnama. Što su, zapravo, moderne basne i kako ih piše Nada Zidar-Bogadi? U dvadeset četiri basne koliko ih sadržava ova knjiga basni zamjećujemo da se autorica većinom odlučila za ustaljenu, provjerenu kompoziciju basne, dakle kratku, na najnužnije svedenu priču, u kojoj odmah na početku ulazi u priču i naglašava osnovnu temu. Također, autorica preuzima tipične likove životinja koje upoznasmo u prijašnjim basnama. Ističe i njihova tipična obilježja - sova je mudra, orao ponosan, lav vladar, kokoš nepromišljena, a lisica lukava, katkad i nasamarena, dakle ima i lukavijih od nje. Osim toga, spisateljica uvodi i likove koje rjeđe susrećemo u basnama: biljke (lopoč, gljivu) te životinje i kukce (muhe i sl.). Svi ti novi likovi ulaze u njezinu zbirku samo zato da što snažnije naglasi osnovno obilježje basne, naime njezinu pouku. A tu pouku katkad oblači i u bajkovito ruho (Najljepši cvijet, Bajka o čarobnoj ptici), a katkad poseže i za poslovicom i mudrom izrjekom koja i inače sažima čovjekovo iskustvo. Primjerice, samo u jednoj basni, Kukavici, nalazimo ih pregršt: Ne živimo da bismo jeli, nego jedemo da bismo (pre)živjeli, Ni priroda više nije što je nekad bila, Tko jede, ne boji se gladi, Nije za guske sijeno ni biser za svinje i sl. Takvim mudroslovicama još jače naglašava poučnost basne...