Detalji
Mnogo toga Živku Topaloviću u to vrijeme nije moglo leći u glavu. Kao prvo i osnovno, nije mu bila jasna tolika podložnost ljudi u politici.
Zujali su kao sumanuti, trčeći sa skupa na skup, dreždali pred televizorima, prepirali se i vrijeđali na izletima, birtijama, nogometnim stadionima, a onda tako nabrijan dolazili na posao gdje su nastavljali tumačiti novu filozofiju izazivajući podjele, optuživanja i ogovaranja.
Čuo je jedanput da ovca, kada spazi vuka, stane kao hipnotizirana pa je lak plijen zvijeri. Nešto ge je podsjetilo da se i ljudi ponašaju upravo tako. Što bezvezniji a krvoločniji govor - to vjernija publika. Nije mogao shvatiti otkud tolika povodljivost. Gledajući jačanje podjela oko sebe, čija su osnova bili politika i nacija, samo sepotao kada će to u multikonfesionalnoj zajednici postati i vjera.
S vremenom se počeo baviti mišlju koliko će podjele ići duboko. Hoće li se svađe i rasprave prenijeti u obitelji, ući u bračne postelje?