Skupljačica badema

Priča o živopisnoj Siciliji, gramzivosti - i jednoj tajnoj ljubavi... Rokakolomba. Sicilija. Dvadeset treći septembar, 1963. godine. Umrla je Menulara (Skupljačica badema), pravim imenom Marija Rozalija Incerilo, služavka porodice Alfalipe čijim je imetkom oduvijek - nikad ne zapostavljajući svoju manje važnu obavezu - brižljivo upravljala. Šaputanja o njoj počinju da kolaju zato što se u varoši raspredaju bajke o bogatstvu koje je stekla - možda uz podršku lokalne mafije. Po uličicama i kapijama mjestašceta u kome je toliko dugo živjela ljudi došaptavaju jedni drugima pitanje: ko je u stvari bila Menulara skupljačica badema? Priprosta seljančica? Zavodnica? Zemljoposednikova ljubavnica? Svemoćna gospodarica plemićkog imetka Alfalipeovih? Svi govore o njoj zato što znaju i ne znaju, zato što je neki mrze i proklinju, a neki je se sjećaju sa zahvalnošću. Bez nje bi jedan osjećajan i kulturan čovjek, proćerdao imetak i prihode. Bez nje bi jedna udovica ostala sama u ogromnoj kući. Bez nje bi neka djeca, odrasla bez ikakve budućnosti. Poput špageta, tajne se pletu oko glavne junakinje ovih neobičnih, ironičnih minijatura. Riječi, svjedočenja i sjećanja stvaraju sliku koja je izuzetan portret žene a ujedno i omamljujući mediteranski teatar tajni i strasti, čulnih zanosa i boja vazduha, nezaboravnih likova i prizora.