Sena

Tačno znam kada sam umrla. U tri i dvadeset četrnaestog januara godine hiljadu devetsto pedesete, popodneva ispunjenog neobično jarkom sunčevom svjetlošću i oštrim vjetrom koji je nosio bijele oblake preko plavog neba nada mnom i prilično uzburkavao Irsko more u daljini. Nina Hardi je ubijena. Umrla je u kući u kojoj je odrasla, a ubio ju je Džordž, prijatelj iz djetinjstva. Međutim, njen leš nikad nije nađen, a ona ostaje tiha sjena koja posmatra događaje u vlastitom zagrobnom životu. Mora da posmatra polubrata Gregorija kako dolazi da je sahrani, tridesetak godina kasnije, i Džejni kako pokušava da izvuče priznanje od Džordža, svoga brata. Kroz njih će Nina ponovo proživjeti njihove živote i početi da shvata kakvi su ljudi postali. Ovo je priča o imaginarnim prijateljima i vožnjama na sjenu, o pozorišnim predstavama i školskim igrankama, o naizgled idiličnom djetinjstvu pored rijeke Bojn. Međutim, spoljašnji se svijet ne može obuzdati, a krhka ravnoteža njihovih prijateljstava ubrzo se narušava. Na kraju će ih razdvojiti rat, a kad se ponovo sastanu, ustanoviće da su se toliko promjenili da se više ne prepoznaju. Sjena je i nezaboravan prikaz djetinjstva, i snažna priča o ljubavi u mnogim njenim oblicima, i dirljiva tragedija o izgubljenoj nevinosti. Napisana zapanjujuće domišljato i perceptivno, ona učvršćuje status Nila Džordana kao jednog od najupečatljivijih glasova savremene proze.