Sarajevo Post Bellum 1991-2004

U esejima pod zajedničkim naslovom Sarajevo Post Bellum, dominantno mjesto ima autorovo sjećanje. Ono je njihovo vezivno tkivo, način da se krhotine naših bivših života povežu sa sadašnjim trenutkom i tako ponovo uspostavi cjelina proživljenog iskustva i spleta lične sudbine. Kordiž umije majstorski povezati trenutnu sliku sa nekim davnim događajem. Ja sam nekada davno za stvaralaštvo Ivana Kordiža kazala da se ono temelji na ”zaboravljenom sjećanju”. Ovaj rukopis je knjiga eseja nastalih u ratu i poslije njega. I za nju se može reći da nije nastala na piščevom zaboravljenom sjećanju, već na čitaočevom. Potisnuli smo sve u sebi da bismo lakže živjeli. Autorovo sježanje nas vraća na sve ono što smo zaboravili ili potisnuli i na taj način ponovo gradi cjelinu različitih iskustava i ličnih sudbina. I mi smo prisiljeni ne da zaboravimo sjećanje, već da se suočimo sa samim sobom, sa svojim nekadašnjim bićem logoraša. U tome je kvalitet ove knjige...