Detalji
U ovom desetom tomu Oshovih popularih smjernica za novi način
života, on ispituje prirodu saosjećajnosti s jedne radikalno
drugačije tačke gledišta.
Ističe da osjećajnost leži u korjenu te riječi i osporava pretpostavke o tome šta je zaista saosjećajnost.
Mnoga takozvana saosjećajna djela, kaže on, umrljana su suptilnim
osjećajem sopstvene važnosti i željom za priznanjem. Ostala nisu
ukorenjena u želji da se zaista pomaže drugima, već da se oni
natjeraju da se promijene. Služeći se pričama iz života Isusa, Bude i svijeta žena, Osho pokazuje da put ka autentičnoj saosjećajnosti izvire iznutra počinjući s opštim prihvatanjem i ljubavlju prema samom sebi.
Tek onda, kaže Osho, saosjećajnost može da izraste u iscjeljujuću silu, ukorijenjena u bezuslovnom prihvatanju drugoga onakvog kakav jeste...