Samostan

Ovo izdanje Samostana unekoliko se razlikuje od onoga iz 1973, kao što se i to, takoreći prokrijumčareno, razlikuje od onoga, policijski makuliranog, iz godine 1971. Naime, Samostan je, u izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske a pod (glavnim) uredništvom Vlatka Pavletića i Branimira Donata, iz tiska, u tiskari osječkog Novinskog izdavačkog poduzeća Štampa, trebao izaći potkraj 1971. Međutim, kompletna naklada, iz razloga koje danas nije potrebno ni spominjati, po nalogu Udbe završila je u makulaturi, nakon prethodno razvaljenog sloga. Jedini primjerak, i to neuvezan, uspio je skrivećke iz tiskare iznijeti prof. dr. Stanislav Marijanović, o čemu postoji i njegov zapis. Ne mireći se s ovim i ovakvim programaškim nedjelom, nakladnik i autor dali su roman na novo recenziranje. No, dvojica recenzenata, uglednih pisaca i tada relevantnih političkih osoba, izbjegli su pismene ateste, ali su, autoru osobno, sugerirali stanovitu indirektnost u pojedinim nastupima protagonista romana, što je on djelomice prihvatio i proveo. Treći pak recenzent, Čime Balen, djelo je ocijenio visokom ocjenom u svim elementima njegove posebitosti i bez zadrške ga preporučio izdavaču, savjetujući autoru nekoliko čisto estetičko-dramaturških zahvata, koje niti je bilo zazorno prihvatiti niti teško provesti. Ovako udobrovoljen rukopis nakladnik u ljeto 1973. šalje na tiskanje u Split, u tiskaru Slobodne Dalmacije. No, pred samu izradbu ovitka, tamošnji javni tužitelj zaustavlja dovršetak posla, uvjetujući izlazak djela njegovim bunkeriranjem u izdavača. I bi tako. A to pak što se Samostan nekoliko godina poslije (tiskanja za bunker!) mogao vidjeti na policama dviju-triju zagrebačkih knjižara valja zahvaliti ondašnjem poslovođi Matičina Antikvarijata, prof. Živku Strižiću, koji je samovlasno iz bunkera uzeo i u izlogu antikvarnice upadno izložio nekoliko primjeraka knjige, pa su ga onda slijedili i ona dvojica-trojica hrabrijih kolega. No, unatoč tome, djelo nikada i nigdje nije bilo prikazano, dakle legalno ispraćeno u javnost. Kako je Samostan treći dio pentalogije kojoj su Klačina (ex Kostolomi) prvi, Opsada drugi, a Bogumil i Jaram četvrti, odnosno peti njezin dio, to je, iz naprijed spomenutih razloga i neprilika, u ovom izdanju valjalo ujednačiti jedan manji broj zajedničkih elemenata cijele pentalogije, kao primjerice imena nekolicine likova i toponima. Osim toga, a s obzirom na zahvate što bijahu poduzeti u, smije li se kazati, prethodnoj verziji romana, autor je i u ovoj, valjda konačnoj inačici, posegnuo za stanovitim, uglavnom stilskim prefor-mulacijama, bivajući na strogu oprezu glede, kako se to i oprezno kaže, naknadne pameti. Zagreb, 14. lipnja 2000.