Samo mi Bog može suditi

Autobiografija Mateje Kežmana zapravo je hronologija jedne velike karijere, uljepšane golovima i svjetskim klubovima u kojima je ovaj fudbalski as igrao, ali i pomućene nesporazumima, saplitanjem i grubom igrom izvan terena. Ova ispovjest ostavlja čitaoca bez daha jer otkriva javnosti mnoge nepoznate pojedinosti iz svlačionica PSV-a, Čelsija, Atletika iz Madrida, Fenerbahčea, a istovremeno predstavlja nesvakidašnji razvojni put talentovanog i harizmatičnog igrača koji je sa pet klubova osvojio šest titula i sa četiri kluba učestvovao u Ligi šampiona... Zašto je Gerecu dao otkaz, kako se pod tušem hvatao za gušu sa Murinjom, zbog čega je s Vidićem lomio koljena na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, zašto sebi ne može da oprosti prelazak u Pari Sen Žermen - samo su neki intrigantni djelovi jedne uzbudljive životne priče. Ovu knjigu čine posebnom čuveni Kežmanovi sagovornici - treneri, saigrači, čelnici klubova - među njima Žoze Murinjo, Gus Hiding, Fernando Tores, Dejan Savićević, Didije Drogba, Arjen Roben, Roberto Karlos, Frenk Lampard, Rud van Nistelroj i mnogi drugi. Oni iznose mnoge nezaboravne detalje iz druženja sa Kežmanom, a knjiga u cjelini ispravlja mnoge nepravde i otkriva istine koje će izazvati veliku pažnju kako u Srbiji, tako i u Holandiji, Turskoj, Španiji ili na Ostrvu. U svemu je htio da bude najbolji. Hidink mu je rekao da nema potrebe da se toliko troši i da je njegov posao da daje golove, a naš posao je bio da ga snadbjevamo s loptama. - Arjen Roben Odgovoran čovjek, uporan, željan napretka, uspjeha, pametan, profesionalac od glave do pete, izuzetne energije, maksimalno posvećen poslu. - Nemanja Vidić Zajedno smo bili šampioni, zajedno smo osvojili Kup kada je on postigao gol, i to su neke stvari koje ne mogu da se zaborave. - Žoze Murinjo