Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!

Slika knjizicaProizvoda u bazi

35.024

Facebook slicica

Katalog

Samantina pisma Dženifer

Samantina pisma Dženifer

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika


ISBN:

86-7436-228-1

Ilustracija:

Ne

Izdavač:

Dostupnost:

rasprodano

Šifra:

N0166

Broj strana:

235

Težina:

355 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

15,00 KM
rasprodano

Kategorije:

Sadržaj:

Dragi čitaoče,
Da li vam je ikada neko pismo potpuno izmjenilo život? Meni se to jednom dogodilo. Još i sad mogu da prizovem isto ono osjećanje hitnje koje me je preplavilo kad sam otvorio koverat, želju da što pre pročitam ono što u njemu piše. Dok sam čitao, činilo mi se da je čitavo moje postojanje na ivici neke promjene.
Samantina pisma Dženifer jesu roman o takvoj drami. U njemu jedna žena dobija poziv da se vrati u mjesto gde je odrasla, da bi u kući u kojoj je provela najčarobnije trenutke pronašla niz pisama naslovljenih na svoje ime. U svakome je djelić istine koja će naglavačke preokrenuti svijet za koji je mislila da joj je dobro znan - i baciti je u vrtlog ljubavi snažnije nego što je vjerovala da može postojati. Ovde se prepliću dvije izuzetne ljubavne priče, ispunjene nadom i bolom, i osjećanjima što nikad ne presahnjuju.
Nadam se da ćete uživati čitajući ovu knjigu isto onoliko koliko sam ja uživao dok sam je pisao. Ne događa se tako često da vam neko pismo preokrene život, ali to bi trebalo svakome da se dogodi barem jednom.

Vaš,
Džejms Paterson

ODLOMAK

Sedim sa Sem na najusamljenijoj plaži jezera Mičigen, malo ka severu od čikaškog hotela Drejk za koji nas vezuju uspomene. Večerale smo za našim omiljenim stolom. Večeras mi je potrebno da budem s njom jer se navršava godinu dana otkako se dogodilo ono što nikako nije smelo – godinu dana kako je umro Deni.
„Ovde sam upoznala Denija, Sem. Jednog majskog dana pre šest godina“, rekla sam.
Sem ume da sluša, gleda pravo u oči i skoro je uvek zanima ono što govorim, čak i kada je gnjavim, kao sada. Družimo se od moje druge godine, a možda i duže. Za nas skoro svi kažu da smo „najslađi par“, samo previše sladak za naš ukus. Ali istina je.
„Kako je samo bilo hladno te noći kada smo se Deni i ja upoznali. A bila sam i užasno prehlađena. Da sve bude još gore, Kris, moj bivši dečko, zaključao mi je vrata, pa nisam mogla da uđem u stan. Kakav skot.“
„Taj neopevani prostak, taj gmaz“, dodade Sem. „Nikada mi se nije dopadao. Ne znam da li se to primećivalo.“
„I tako je Deni, fini momak, džogirao po plaži, stigao do mene i upitao me jesam li dobro. A ja kašljem i plačem, potpuno sluđena. Odvratih mu: ’Ličim li ti na nekoga ko je dobro? Gledaj svoja posla. Nema šanse da me smuvaš, ako ti je to namera. Drum!’ Nasmejala sam se.
„Eto kako sam dobila nadimak ’Drum’. Nastavio je da trči i u povratku mi opet prišao. Rekao je da se moj kašalj čuje pet kilometara dalje. Doneo mi je kafu, Sem. Trčao je po plaži noseći šolju vrele kafe potpuno nepoznatoj devojci.“
„Da, ali prelepoj, moram da dodam.“
Zaćutah. Sem me je zagrlila i rekla: „Toliko toga si prošla. Grozno. Nema smisla. Kako bih samo volela da imam neki čarobni štapić pa da učinim da sve poprimi sasvim drugi tok.“
Iz džepa farmerki izvadila sam savijenu izgužvanu kovertu. „Ovo mi je Deni ostavio. Na Havajima. Pre tačno godinu dana.“
„Pričaj dalje, Dženifer. Olakšaj dušu. Večeras želim da čujem celu priču.“
Otvorila sam pismo. Kako sam počela da čitam, suze su potekle.

Draga, divna, prelepa Dženifer...
Pisac si ti, a ne ja. Ipak, morao sam da stavim na papir neka od svojih osećanja pošto si mi saopštila neverovatnu vest. Živeo sam u ubeđenju da nema načina da me usrećiš još više nego što već jesi, ali nisam bio u pravu.
Džen, osećam se kao na sedmom nebu, i prosto ne verujem u svoju sreću. Mogu da kažem da sam, bez ikakve sumnje, najsrećniji čovek na svetu. Oženio sam se najboljom ženom na svetu, s kojom ću sada imati i najbolje dete. Kako da ne budem dobar otac kad je sve na mojoj strani? Biću, obećavam ti.
Danas te volim više nego juče, a ne možeš ni da zamisliš koliko sam te voleo juče.
Volim vas oboje, tebe i našu „srećicu“.
Deni

Suze su mi se slivale niz obraze. „Pravo sam dete“, rekoh. „Baš sam slaba.“
„Nije tačno, jedna si od najjačih žena koje znam. Toliko si izgubila, a i dalje se boriš.“
„Da, ali gubim bitku. Gubim. I to strašno, Sem.“
Onda me je Sem privukla ka sebi i zagrlila i sve mi je, makar na tren, izgledalo bolje. Oduvek je bilo tako.

  • Prevodilac: Tatjana Andrejević
  • Izdanje: 1
  • Godina: 2005
  • Jezik: Srpski jezik
  • Vrsta uveza: Meki uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 130x200
  • Zemlja porijekla: Srbija
  • Stanje: Nova

Detalji

Dragi čitaoče, Da li vam je ikada neko pismo potpuno izmjenilo život? Meni se to jednom dogodilo. Još i sad mogu da prizovem isto ono osjećanje hitnje koje me je preplavilo kad sam otvorio koverat, želju da što pre pročitam ono što u njemu piše. Dok sam čitao, činilo mi se da je čitavo moje postojanje na ivici neke promjene. Samantina pisma Dženifer jesu roman o takvoj drami. U njemu jedna žena dobija poziv da se vrati u mjesto gde je odrasla, da bi u kući u kojoj je provela najčarobnije trenutke pronašla niz pisama naslovljenih na svoje ime. U svakome je djelić istine koja će naglavačke preokrenuti svijet za koji je mislila da joj je dobro znan - i baciti je u vrtlog ljubavi snažnije nego što je vjerovala da može postojati. Ovde se prepliću dvije izuzetne ljubavne priče, ispunjene nadom i bolom, i osjećanjima što nikad ne presahnjuju. Nadam se da ćete uživati čitajući ovu knjigu isto onoliko koliko sam ja uživao dok sam je pisao. Ne događa se tako često da vam neko pismo preokrene život, ali to bi trebalo svakome da se dogodi barem jednom. Vaš, Džejms Paterson ODLOMAK Sedim sa Sem na najusamljenijoj plaži jezera Mičigen, malo ka severu od čikaškog hotela Drejk za koji nas vezuju uspomene. Večerale smo za našim omiljenim stolom. Večeras mi je potrebno da budem s njom jer se navršava godinu dana otkako se dogodilo ono što nikako nije smelo – godinu dana kako je umro Deni. „Ovde sam upoznala Denija, Sem. Jednog majskog dana pre šest godina“, rekla sam. Sem ume da sluša, gleda pravo u oči i skoro je uvek zanima ono što govorim, čak i kada je gnjavim, kao sada. Družimo se od moje druge godine, a možda i duže. Za nas skoro svi kažu da smo „najslađi par“, samo previše sladak za naš ukus. Ali istina je. „Kako je samo bilo hladno te noći kada smo se Deni i ja upoznali. A bila sam i užasno prehlađena. Da sve bude još gore, Kris, moj bivši dečko, zaključao mi je vrata, pa nisam mogla da uđem u stan. Kakav skot.“ „Taj neopevani prostak, taj gmaz“, dodade Sem. „Nikada mi se nije dopadao. Ne znam da li se to primećivalo.“ „I tako je Deni, fini momak, džogirao po plaži, stigao do mene i upitao me jesam li dobro. A ja kašljem i plačem, potpuno sluđena. Odvratih mu: ’Ličim li ti na nekoga ko je dobro? Gledaj svoja posla. Nema šanse da me smuvaš, ako ti je to namera. Drum!’ Nasmejala sam se. „Eto kako sam dobila nadimak ’Drum’. Nastavio je da trči i u povratku mi opet prišao. Rekao je da se moj kašalj čuje pet kilometara dalje. Doneo mi je kafu, Sem. Trčao je po plaži noseći šolju vrele kafe potpuno nepoznatoj devojci.“ „Da, ali prelepoj, moram da dodam.“ Zaćutah. Sem me je zagrlila i rekla: „Toliko toga si prošla. Grozno. Nema smisla. Kako bih samo volela da imam neki čarobni štapić pa da učinim da sve poprimi sasvim drugi tok.“ Iz džepa farmerki izvadila sam savijenu izgužvanu kovertu. „Ovo mi je Deni ostavio. Na Havajima. Pre tačno godinu dana.“ „Pričaj dalje, Dženifer. Olakšaj dušu. Večeras želim da čujem celu priču.“ Otvorila sam pismo. Kako sam počela da čitam, suze su potekle. Draga, divna, prelepa Dženifer... Pisac si ti, a ne ja. Ipak, morao sam da stavim na papir neka od svojih osećanja pošto si mi saopštila neverovatnu vest. Živeo sam u ubeđenju da nema načina da me usrećiš još više nego što već jesi, ali nisam bio u pravu. Džen, osećam se kao na sedmom nebu, i prosto ne verujem u svoju sreću. Mogu da kažem da sam, bez ikakve sumnje, najsrećniji čovek na svetu. Oženio sam se najboljom ženom na svetu, s kojom ću sada imati i najbolje dete. Kako da ne budem dobar otac kad je sve na mojoj strani? Biću, obećavam ti. Danas te volim više nego juče, a ne možeš ni da zamisliš koliko sam te voleo juče. Volim vas oboje, tebe i našu „srećicu“. Deni Suze su mi se slivale niz obraze. „Pravo sam dete“, rekoh. „Baš sam slaba.“ „Nije tačno, jedna si od najjačih žena koje znam. Toliko si izgubila, a i dalje se boriš.“ „Da, ali gubim bitku. Gubim. I to strašno, Sem.“ Onda me je Sem privukla ka sebi i zagrlila i sve mi je, makar na tren, izgledalo bolje. Oduvek je bilo tako.

Dodatne informacije

Izdavač Laguna
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter