Ruta Tannenbaum

Kraljevina Jugoslavija, 1930-te. Mala Jevrejka postaje zvijezda zagrebačke pozorišne scene, domaća Širli Templ. U svojoj najkontroverznijoj knjizi Jergović zarezuje duboko u tkivo predratnog Zagreba... slikajući licemjernost i kukavičluk njegovih stanovnika pred najezdom nacizma. Vrijeme i mjesto nisu izmišljeni. E, to je priča o Ruti Tannenbaum: nije to roman o Zagrebu (ili protiv njega), o Jevrejima, Hrvatima ili ne-znam-kome. Ne, to je priča o tome kako čovjek drugom čovjeku lako, odviše lako postane nevidljiv. I kako se iz toga rađa svako zlo. I kako je nepodnošljivo lako pristati na to, zatvoriti jedno oko, posle i drugo... O tom se ciljanom sljepilu radi u Ruti Tannenbaum: Zagreb je bio zahvalna pozornica jednog košmarnog svijeta, ali ne brinite, taj je košmar odavno na svjetskoj turneji. Teofil Pančić, Vreme Jergović je, dakle, napisao još jedan roman velike teme kakvima je inače sklon, a njegova priča o nesretnoj sudbini Rute Tannenbaum svakako je najpolemičnija, pa i najprovokativnija od svih njegovih dosadašnjih velikih priča. (...) Jergovića zanima tragična sudbina, kao i obiteljski i socijalni background, djevojčice i djevojke koja je svojim talentom opčarala Zagreb, ali ju je on vrlo brzo zaboravio, iz straha, iz kukavičluka, svejedno, baš kao što je na kraju krajeva svejedno da li je to bio baš Zagreb. Naime, Jergović, čak i kad pomalo provocira, što je ovdje vjerojatno barem malkice točno, pisac je univerzalnih priča koje jesu posljedica odredjenog mjesta i vremena, ali funkcioniraju i izvan njih i u tome je njihova i njegova veličina. Jagna Pogacnik, Jutarnji list