Ruski dnevnik

Ljeto je 1914. godine, onaj historijski Vidovdan je prošao. Seljanče iz Bosanskog Grahova već je izvršilo atentat na austrougarskog nadvojvodu. Bosna je u haosu. Svuda okolo zaudara na skori rat. Izvjesni Tuzlak Jusuf, trgovac i alkoholičar koji se nedavno, očaran sjetnim derviškim ilahijama, pridružio halvetijskoj tekiji, nastoji da izbjegne mobilizaciju ali biva otkriven, uhapšen i poslan u rat. I tu započinje neobična storija o njegovom ranjavanju i dugogodišnjem zarobljeništvu u Rusiji, te o tome kako pismenost koju Jusuf savladava tek u zreloj dobi, liječeći se u vojnoj bolnici od posljedica prostrijelne rane kroz trbuh, spašava i za buduća pokoljenja čuva ono što bi inače bilo zauvijek zaboravljeno. Pripovjedač ovog nevelikog, ali zato izuzetno slojevitog djela Jusufov je unuk. S izuzetnom pedantnošću, on ispreda sve niti priče o svom djedu, jedne priče o nestalnosti i nepredvidivosti ljudske sudbine, te slučajnim, privremenim identitetima koja nam ona neprestano nameće. Veliko more svakako ne može stati u mali izvor, kako kaže izvod iz Mesnevije odabran kao moto romana Ruski dnevnik, ali Sadik Ibrahimović nam je ovom nevelikom premda neobično zgusnutom knjigom dokazao da velike priče itekako mogu stati na mali broj strana.