Nadnaravna sufijska riječ

Ono što jest nadnaravno, a vezano je uz nju jeste jezik, stil i pažljivo istkano tkanje suptilnih tema od kojih zastaje dah i koje nagone u duboko primišljanje i redefinicije samoprocjena o svijetu i sebi samom u tom svijetu. Formalno se radi o nekoliko odvojenih pripovijesti alegorijski struktuiranih koje polisemantikom uvode čitatelja u svijet dubokih potraga koja je svakom čovjeku u svakom vremenu potrebno. Zbog te dimenzije svevremenosti ovo djelo sam u naslovu okarakterizirao kao alegorijsku sliku Univerzuma, a mogli bismo govoriti i o poimanju univerzalnog Uma. Nadalje, pitanje žanrovskog određenja ma koliko se činilo nebitnim, samo se postavljalo. Moglo se pristupiti na mnogo načina: da se tumači kao priča o ljubavi, kao socijalno angažovana književnost, kao svjojevrsni molitvenik za spoznaju duha i osvještavanje svijesti. Ovo kosmičko duhovno tkanje možemo čitati i kao priču o potrazi za identitetima, kao lakanovski pokušaj pronalaska u označitelju koji nam svaki put nekako izmiče. Zbog navedenoga odlučio sam se da ovo djelo posmatram samo i jedino kao umjetničko-estetsku tvorevinu. Time mogu pokušati postupiti pravedno prema ovom Divu. Riječi su svojom puninom dovedene na prag estetskoga. Zaista je to priča u kojoj se svaki čovjek može pronaći i ogledati, djelimično ili u potpunosti. Ovisi o njegovoj želji i žaru s kojim pristupa ogledanju. Priča je struktuirana kao pet poglavlja jedne pripovijesti s tim da je uvodni dio govor koji je autorica držala na jednoj od promocija Ilhama, petoknjižje koje je ranije napisala.