Susret čovjeka i prirode

Nasr napada trijumfalizam moderne znanosti i njen prometejski i titanski karakter koji se naročito razvio na Zapadu od Dekarta naovamo. Osebujno biće čovjekovo nastoji se svesti i reducirati samo na ono što čovjek zna! Pritom se zanemaruju ostale dimenzije ljudskog bića koje je zagledano u dubine nebeskog plavetnila i koje se pita šta je tamo iza zvjezdane zavjese. Moderni je čovjek tako dospio u jedan apsurd, on sa svijetom opći i jednodimenzionalno (znanjem), a zaboravlja na ljubav, ljepotu, gracioznost, kontemplaciju, imaginaciju...kako svijeta tako i sebe samog... Seyyed Hossein Nasr... skreće pažnju da postoji jedna opasna paradigma, paradigma Zapada, koja je stvorena još od vremena renesanse i koja traje već pet stoljeća.... On muslimanima svraća pozoronost da je zapadna paradigma iscrpila svoje šanse baš zato što je u osnovi sekularistička, što je izazvala neviđenu ekološku katastrofu, što je čovjeka okrenula protiv prirode upravo onda kad ga je okrenula protiv Boga. Da bi se živjelo u miru sa Zemljom, mora se živjeti u miru sa Nebom!, kaže Nasr. (Iz Pogovora Enesa Karića)