Idžtihad

Idžtihad, odavno kodificiran i protjeran u historiju, tre­ba biti oživljen i stavljen u efikasnu upotrebu. To zahtijevaju i izazovi sadašnjosti. Sama koncepcija idžtihada i njegovo oslobađanje od strane poslanika Muhammeda, a.s., kao velike racionalističke i inovativne sile treba mu garantirati trajno prisustvo i utjecaj u životu ummeta na raznim razi­nama. Zaista, njegovi znameniti zagovornici i praktičari za vrijeme ranog doba muslimanske zajednice (ummet), na­kon Poslanikove smrti, bili su sasvim prožeti i vođeni ak­tivnim duhom sunneta: oni su svjedočili i odavali počast racionalnosti i pravednosti islama, kao i pogodnosti za sva vremena i sve prostore. Njihova praksa bila je dnevno pri­znanje i doprinos dinamizmu i vitalnosti ummeta svjesnog svojih odgovornosti prema ostatku svijeta i časti i respekta koje islam daje čovjekovom razumu i ulozi na zemlji. Pripisivanje valjanog faktora analima historije je nije­kanje racionalističkog, egalitarijanskog i humanih aspekata realistične i trajne vjere. Taj akt bi isto tako bio odbacivanje rekvizita promjenljivih vremena i glasne potrebe ummeta da se otarasi svoga sadašnjeg tereta bolesti i mizerija i omo­gući mu da krene naprijed, inspirirajući druge nacije i za­jednice.