Zlatno pismo

Zlatno pismo (Epistola aurea) čuveno je djelo kršćanske duhovnosti velikog utjecaja, koje već skoro tisuću godina uvijek iznova oduševljava čitatelje. Autor mu je čuveni opat Vilim iz Saint-Thierryja, jedan od najpoznatijih srednjovjekovnih monaha cistercita. Djelo je nastalo kao pismo upućeno cistercitima iz Mont-Dieua, a učenja o duhovnom životu sadržana u njemu i danas su dragocjena za sve one koji žele rasti u zajedništvu s Bogom. U knjizi Vilim tumači etape duhovnog usavršavanja. Benedikt XVI. je sažimljući Vilimov nauk istaknuo da na početku čovjek, činom poslušnosti i povjerenja, prihvaća pogled na duhovni život nadahnut vjerom. Potom procesom interiorizacije, u kojem razum i volja igraju veliku ulogu, vjera u Krista biva prihvaćena s dubokim uvjerenjem i kuša se u skladnom podudaranju između onoga što se vjeruje, onoga čemu se nada i najskrivenijih težnji duše. Dolazi se tako do savršenstva duhovnog života, kada su vjerske zbilje izvor duboke radosti kao i stvarnog i spokojnog zajedništva s Bogom i kad se živi samo u ljubavi i za ljubav. Vilim u Zlatnom pismu izvrsno objašnjava da se do toga savršenstva ne dolazi osobnim nastojanjem, pa bilo ono iskreno i velikodušno, nego po djelovanju Duha Svetoga, koji se nastanjuje u duši i čisti, upija i preobražava u ljubav svaki ljubavni zanos i želju prisutnu u čovjeku. Učeći kako se otvoriti Duhu i postići tu ljubav Vilim uči kako naći istinsku radost, predokus vječnoga blaženstva.