Detalji
Concilium – međunarodni teološki časopis
Godina XLVII / broj 2
Travanj 2011.
U kvantitativnom pogledu kršćanstvo je danas definitivno najrasprostranjenija i najbrojnija religija na svijetu imajući u vidu da se čak 2,1 milijarde ljudi ili 33% ukupnog svjetskog stanovništva izjašnjava kršćanima. Međutim, ako ostavimo po strani statističke parametre, na kojima se ove procjene zasnivaju, te se oslonimo na onaj jednostavni evanđeoski kriterij po djelima ćete ih njihovim prepoznati, tada ove procjene poprimaju sasvim drugačije konotacije, otkrivajući bolnu istinu o kršćanstvu kao religiji koja se nalazi u dubokoj krizi.
S obzirom na ovu činjenicu, pitanje koje se samo po sebi nameće je sljedeće: otkuda ovoliki raskorak između kršćanstva kao statističke kategorije i kršćanstva kao praktičnog stila življenja? Što se dogodilo s onom porukom o bezgraničnom milosrđu i opraštanju, o ljubavi koja mijenja svijet i čovjeka, o kršćanima kao djeci Božjoj koja donose mir i pravednost? Ima li ovakva poruka mjesta u životu suvremenoga čovjeka i, na kraju krajeva, što uopće znači biti kršćanin u svijetu obilježenom podjelama i sukobima svake vrste, koje veoma često izazivaju baš oni koji se nazivaju Kristovim sljedbenicima?
Upravo ova i slična pitanja predstavljaju okosnicu najnovijega Conciliuma. Po već ustaljenoj shemi, i u ovom su broju članci tematski razvrstani u dvije glavne rubrike: Konteksti i Teološki forum. Pod naslovom Biti kršćanin prva cjelina obuhvaća osam autorskih tekstova koji iz perspektive različitih društveno-političkih i kulturno-religioznih ambijenata pokušavaju dati odgovore na gore postavljena pitanja. Ovdje ćemo se ukratko osvrnuti na neke od njih kao što je, primjerice, Timothy Radcliffe sa svojim člankom Čini li kršćanstvo svijet boljim? u kojemu na veoma sažet i razumljiv način progovara o nadi, radosti, slobodi, hrabrosti i tjelesnosti kao temeljnim oznakama kršćanskoga življenja. Smislenošću kršćanske poruke u suvremenom svijetu bavi se i Élisabeth Parmentier u tekstu pod naslovom Biti kršćanin... u društvu bez religije. Polazeći od aktualne situacije u francuskom društvu, gdje prema nereligioznosti postoji gotovo religiozan odnos, te temeljeći svoja razmišljanja na postavkama protestantskog teologa Eberharda Jüngela, autorka razmatra koncept pomirenja utjelovljen u trostrukoj kršćanskoj osobitosti: pomirenje sa sobom, pomirenje s drugim i, na koncu, pomirenje s Bogom.