Detalji
Kad je Richard Paul Evans pisao Božićnu kutiju, zamislio ju je kao osobni izraz ljubavi prema svojim dvjema kćerima Jenni i Allyson.
Premda im je često govorio da ih voli, smatrao je da neće zaista postati svjesne dubine njegovih osjećaja dok ne budu osjetile radost podizanja vlastite djece, a dotad će se njihov odnos zauvijek promijeniti.
Pišući Božićnu kutiju nadao se da će u jednome trenutku u budućnosti one pročitati knjigu i spoznati očevu ljubav. Kad je Evans počeo pisati, zaprepastilo ga je nadahnuće koje je obuzelo njegovo srce i um. Dovršio je dirljivu priču o udovici i mladoj obitelji koja dolazi živjeti s njom u manje od šest tjedana i dao uvezati dvadeset primjeraka kao božićne darove za obitelj i prijatelje. Tijekom sljedećih tjedana tih je dvadeset primjeraka kolalo od obitelji do obitelji, od prijatelja do prijatelja i ono što je počelo kao pripovijetka za dvije djevojčice postalo je poruka čuda, nade i ozdravljenja za ljude diljem svijeta.