Put u Adis Abebu

U metežu u kome se ruši carstvo a život pojedinca ne vrijedi ni koliko žica kojom je zadavljen, mlada žena se natčovječanski bori da sačuva dijete, potom ljubav i na kraju razum, u svijetu u kome se slučajno zadesila, kojem ni po čemu ne pripada, ali u kome mora opstati zbog drugo dvoje djece i svog čovijeka. Priča o požrtvovanju i sebičnosti, velikodušnosti i gramzivosti, kukavičluku i hrabrosti, čiji su akteri vlastodršci i pučisti, monarhisti i pobunjeni vojnici, ljekari i vračevi, diplomate i poslužitelji. Drama mlade žene i drama carevine u istom istorijskom vrtlogu koji svjedoči da se i u najvećim društvenim potresima tragičnost ispoljava isključivo kroz pojedinačne sudbine. Adis Abeba. Sredina sedamdesetih godina. Stotine hiljada ljudi umiru u velikoj gladi u provinciji Volo. Stotine hiljada isto tako iznemoglih izbjeglica vojska bodljikavom žicom spriječava da uđu u prijestonicu. Dok mladi oficiri pripremaju „puzeći državni udar“, koji će na kraju srušiti hiljadugodišnje carstvo i doći glave caru, u palati Džubili u prijestonici još uvijek se priređuju raskošne gozbe. U gradu vlada haos. Stranci, stručnjaci, naročito ljekari, bježe iz zemlje. Ova monumentalna istorijska freska u pozadini je ljudske drame u kojoj se mlada žena iz Beograda bori za život prerano rođenog djeteta. Pošto se porodila u prljavoj vojnoj bolnici u kojoj je ostao samo jedan ljekar, dijete je u drugoj gradskoj bolnici više prepušteno praznovjericama afričkog ljekara i čak maloj dozi osvetoljubivog rasizma, nego savremenoj medicinskoj pomoći. U preplitanju ove dve osnovne niti pojavljuju se drugi takođe živopisni likovi: ambasadori, ministri, mladi oficiri kao pučisti, šofer Njegove ekselencije Abraham (sa likom Fon Štrohajma), dr Tofik i dr Molčikov, ekscentrični psihijatar, najveći afrički lovac Matanović, carski velikodostojnici, pustolovi, ljekari, abisinske porodilje, geodeti, pijanci, prosjaci, jurodivi i u Hristu samozvanci. Dušan Miklja je živeo više godina u Africi. Putovao je takođe i na sve druge kontinente. Pratio je na licu mjesta rušenje carstva. Stigao je još da se popne na Kilimandžaro, da bude na izvoru Belog i Plavog Nila, da protutnji džipom od Asmare do Adis Abebe kada su putevima vladale šifte i odmetnici, da bude svjedok oslobađanja pola tuceta afričkih država i postane prijatelj pjesnika i predsednika Angole Agostina Neta, ali i da se sretne i zbliži sa mnogim drugim znamenitim ličnostima.