Puls

Puls je treća zbirka priča Džulijana Barnsa, koja se u brojnim elementima nastavlja na njegova ranija djela, prije svega na Sto od limunovog drveta, gde je starost dominantna tema, a možda još više na Nije to ništa strašno, knjigu koja u najvećoj mjeri odgovara autobiografskoj prozi. Od četrnaest priča, podeljenih u dva djela, šest je ranije objavljeno na engleskom jeziku u časopisima od Njujorkera do Gardijana. U pripovijetkama naizgled disperzivnog sadržaja – od ljubavi i seksa, preko bolesti i smrti, do (ne)uspješnosti komunikacije – Barns se zapravo bavi jednom temom: odnosom među ljudima. Pri tome, pronicljivo i prepoznatljivo mudro ispituje prirodu, uzroke i uslove za dugotrajne veze, prijateljske i ljubavne. Svaki lik je oblikovan na osnovu uspjeha ili poraza koji proživljava, smješten između očaravajuće čežnje ili uznemirujućeg gubitka, sa okončanjima koja se trudi da prevaziđe, ili uzbuđujućim iskušenjima novog početka. Lični gubitak i suočavanje sa smrću drage osobe odredili su Barnsovu novu prozu, a njegovo razmišljanje o prolaznosti života i suočavanje sa starenjem i smrću tako je životno, jer je proživljeno pa samim tim i mnogo ubjedljivije, da se čitanje ove knjige neumitno završava uznemirenošću i nerješivim egzistencijalnim pitanjima. Ipak, sasvim neočekivano, rješenje za taj osjećaj nemoći Barns nameće humorom kojim je obojio gotovo svaku priču. Ovaj iskričav i oštar humor valjda je najbolji odgovor za sve misli o neizbežnoj prolaznosti i blizini smrti, kojima smo gotovo svakodnevno izloženi. Opasnost od klišeiziranja i opštih mjesta ovaj vrsni pripovjedač izbjegava izuzetnim stilom, ali prije svega originalnim pristupom vječitim temama, te se u drugom dijelu postojana ljubav ispituje kroz pripovijesti o čulima. Iako i prostorno i vremenski potpuno razuđena – od vinograda Italije do morske obale Engleske zimi, od XVIII vijeka do danas, ova zbirka je uspjela da prevaziđe svoj zadati, žanrom određen fragmentarni okvir i da pruži romaneskne kvalitete, među njima jedinstvo i koherentnost.