Detalji
Jedan ostarjeli pukovnik neimenovanog mjesta na Karibima ima samo sjećanja i jednog izgladnjelog i usukanog pijetla.
Pa ipak, ili upravo zbog toga, taj pijetao je predmet bezuslovne ljubavi svog vlasnika, ostarelog pukovnika kojem ne samo da nema ko da mu piše nego takoreći nema ni šta da jede.
Neće, međutim, ni da skuva pijetla, a neće ni da ga proda. Ovaj roman govori o velikoj usamljenosti, ali i o najdubljoj ljubavi. Govori i o nepokolebljivosti, istrajnosti, kao i beznadežnom poštenju. Zbog toga pukovnikova žena prigovara, a on nju svejednosanja i poslije pedeset godina braka, iako pored nje ne može da spava pošto teško diše usljed astmatičnih napada...