Detalji
S one strane časovnika, koji nas obmanjuju da postoji objektivno merenje vremena, vreme se doživljava drugačije: u dosadi, u brigama, zanosu, u pogledu na kraj...
Naše opažanje vremena razlikuje se u današnjoj opštoj užurbanosti zbog rokova, u ubrzanom svetu ekonomije i medija. Vremepostaje kontrolisano i podruštvljeno, pretvara se u novac i njime se trguje, pa biva politizovano. Kao da nije dovoljno što je vlastito životno vreme uvek nedovoljno i ograničeno konačnim krajem, postoji i opšta nestašica vremena uslovljena društvenom kontrolom.Bezobzirnost kontrolisanog vremena prema onom ličnom, dovodi do osećaja da vreme nestaje. Ali ono ne može nestati, njega nema samo u odnosu na određene namere.
Postoji li objektivno vreme i kad je njegov početak? Kad nastupi zaborav i prošlost nestane i iz svesti, da li je onda prošlosti bilo? Kad nestanu svedoci, stvarnost se ruši u ono što nikad nije bila.