Detalji
Autor, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, tvrdi da su obilježja ekonomije koja dobro funkcionira brz rast od kojeg svi imaju koristi te niska nezaposlenost. Stanje u eurozoni sasvim je suprotno, a uzrok je vrlo jednostavan: odluka iz 1992. o usvajanju jedinstvene valute prije stvaranja ustanova koje bi eurozoni omogućile vođenje dobre monetarne politike. A među lošim monetarnim politikama, koje mogu izazvati recesije i krize, ističu se one koje vezuju valute za druge ili u odnosu na robu, što je poznato još od Velike depresije i zlatnog standarda. Euro može funkcionirati, ističe autor, ali ne u sadašnjem obliku: ključne reforme koje su potrebne postoje u samoj strukturi eura, a ne u ekonomijama pojedinačnih zemalja (pristup koji se trenutno primjenjuje i ne daje rezultate), ali ostaje otvoreno pitanje postoji li dovoljno političke kohezije i solidarnosti za njihovo prihvaćanje. Autor zaključuje kako je jedan od glavnih uzorka problema s eurom oslanjanje njegovih tvoraca na upitne ekonomske doktrine zasnovane više na ideologiji i interesu nego na dokazima i ekonomskoj znanosti, tj. na neoliberalizmu, odnosno tržišnom fundamentalizmu. Osim toga, ekonomske integracije nisu bile praćene političkim, što je za posljedicu imalo da su se zemlje eurozone udaljile jedna od druge umjesto približile.
Proizvoda u bazi
