Psihologija invaliditeta

Život za ljude s invaliditetom značajno se promijenio od 1945. g. kad su Sjedinjene Države bile preplavljene osobama ranjenim u Drugom svjetskom ratu i ljudima koji su preživjeli epidemije dječje paralize tijekom 1940-ih i 1950- ih godina. Ovakav priljev ljudi uzdrmao je shvaćanje da osobe s invaliditetom ne bi trebale očekivati da sudjeluju u potpunosti i javno u društvu i da bi trebale ostati kod kuće, te se o njima brinuti članovi obitelji. Na taj je način područje zdravstvene i radne rehabilitacije napredovalo i steklo veću vjerodostojnost tijekom 1960-ih kroz povećan priljev sredstava iz federalnih fondova u državne odsjeke za radnu rehabilitaciju, istraživanje rehabilitacije i centre za rehabilitaciju na većim medicinskim fakultetima, te programe edukacije za psihologe i stručnjake iz radne rehabilitacije na sveučilištima. Početkom 1970-ih započeo je pokret za prava invalidnih osoba kako bi oni sami dobili veću ulogu u planiranju vlastite rehabilitacije i sustavu raspodjele sredstava.