Detalji
Ovo nisu cjeloviti memoari niti je autobiografija. Suviše je toga čega se ne sjećam dobro ili ne smatram važnim ili ne želim pričati. Napisano je bez pretenzije da bude književnost, piše na početku svojih memoarskih zapisa najbolja poznavateljica hrvatske usmene priče i predaje Maja Bošković-Stulli. Krpice sjećanja na pojedine dionice svojega života, na članove obitelji te prijatelje, ispričane su nenametljivim, nepretencioznim i jednostavnim stilom, smislom za ono bitno u faktografiji vlastite sudbine.
Autoričin život za bolje poznavatelje njezina djela može izgledati poput bajke: iznimno vrijedni znanstveni radovi, brojna priznanja i nagrade, suprug također cijenjeni znanstvenik, pa ipak... Pa ipak, za Maju Bošković-Stulli vlastiti će život ostati zauvijek obilježen obiteljskom tragedijom - jedino je ona preživjela ratni pakao i projekt endehaške vlasti u kojemu su Židovi sustavno i zvjerski ubijani:
Na svoj život se ne tužim; čudo je kako sam preživjela, čak uspješno. No, ti kojih nema i nestali su u užasu, od kojega smo mi slučajno pošteđeni, prate nas i jedini dubinski svjedoče i o našem životu. Štite od surogata.
Proizvoda u bazi
