Povest o mojoj ženi

Ova povjest mađarskog pisca Milana Fišta još od dana objavljivanja ubraja se u djela svjetske književnosti koja u sebi nose neke od neodgonetnutih tajni ljudskog postojanja. Roman je stekao svjetsku slavu i odmah poslije pojavljivanja na francuskom preveden je na dvadesetak jezika, da bi 1968. godine bio nominovan za Nobelovu nagradu. Drama naizgled obične ljubomore jednog muškarca, holandskog pomorskog kapetana, prema supruzi Francuskinji, dočaraće u romanu rajske visine i paklene ponore jedne mukotrpne, opsesivne veze. On će je voleti i istovremeno mrzeti. On će je proganjati. Njegova ljubomora neosjetno prerasta u opsjednutost i samouništavajuću strast. Kapetan Šter neumorno traga za dokazima u prilog svojoj ljubomori, prolazeći kroz sam pakao, da bi na kraju sa zaprepašćenjem došao do saznanja da je, kako god da je bilo u njihovom braku, Lizi ostala neodvojiv dio njegovog života. Na ulici Pariza on vidi svoju ženu koja je godinama mrtva i vjeruje da će mu se jednog sunčanog dana ona… odnekud ponovo pojaviti, u nekoj pustoj ulici, na nekom uglu… Vidi da će se kroz njen crni mantil zasigurno probiti sunčevi zraci… i zaključuje: Život dajem da će biti tako. Inače, pita se, čemu bih živio… Briljantno opisana atmosfera i tanano oslikana stanja ljudskog duha. Neobično djelo koje pruža najistančaniji estetski doživljaj.