Detalji
Ova sadržajna i zanimljiva knjiga sastoji se od osamdeset pjesma asimetrično podijeljenih u tri ciklusa, tematski nešto različita, ne previše, no stilski vrlo ujednačena. Već u u prvim pjesmama čestom upotrebom antiteze i oksimorona (nevina pogan, nemirno mirna) pjesnikinja Behija Saračević razotkriva svoj hod po žici pjevajući o poeziji, oslobađanju duha i odbijanju klišeiziranog načina života. Jedan dio pjesama, iako napisan vrlo savremenim vokabularom, ipak je predominantno lirski nabijen i šalje univerzalne poruke dobrote, istine i ljubavi. U njima se autorica obračunava sa intelektualnim snobizmom u kome se prije svega mrzi, upotrebljavajući oružje jednakog dometa. Iako se pjesmama determiniše kao zrela i energična osoba, kroz njene pore neprestano izbija čeznutljivost i nesputana maštovitost mladalačkog duha. Biba, u većini pjesama ove zbirke, poput vulkana iz kojeg svakog trenutka može izbiti usijana lava i žar, isijava ljubav i strast prema životu u njegovom esencijalnom smislu. Poezija se slijeva niz njene kose i buja svakim novim stihom, ne skrivajući pri tom imanentno ushićenje.