Po zaraslim stazama

Ono što me tereti – jedino su i samo moji članci po novinama. Nema ničega drugog što bi mi se moglo predbaciti. Utoliko je moj račun vrlo jednostavan i jasan. Nikoga nisam prijavio, nisam sudjelovao ni na kakvim sastancima…, tako se na suđenju branio 88-godišnji Knut Hamsun. Norveški nobelovac nije pobijao svoju simpatiju prema fašistima, ali je pokušao objasniti da je bio sam i star, gluh i potpuno izoliran – bez dubljeg poznavanja suštine stvari. Zbog svojih je uvjerenja postao usamljenik koji je izgubio sve: imovinu, ženu, prijatelje, poštovatelje, pa i sluh i vid, a ova ispovjedna proza predstavlja njegovu posljednju riječ. Po zaraslim stazama je djelo dnevničko-fragmentarnog karaktera, zastalo na pola puta između dokumenta i beletristike; osjeća se u njemu i podrhtavanje Hamsunove ruke i iskrivljen rukopis, ali i mnoge kvalitete bivšeg, prijeratnog i svima dražeg Hamsuna. Po izlasku, knjiga mu je donijela velika priznanja od kritike, rasprodana izdanja od publike i potvrdu onoga što je i danas svima jasno: Hamsun je bio jako, jako dobar pisac, ali i jako, jako loš političar…