Ozbiljni razgovori

Nije lako naići na prvu knjigu neke književnice ili nekog književnika, naročito ne na knjigu u rukopisu, koja vas navede da poželite da je ta ili taj već napisala/o drugu knjigu koju ćete moći pročitati. Upravo jedna takva knjiga je zbirka poezije Ozbiljni razgovori Umihane Krličević-Omerović. U pet ciklusa podijeljene pjesme (Sklapalice, Bijelo platno, Detalji o svijetu, Figure i ruke koje (ne) mašu) nisu hermetične, preopterećene jezičko-stilskim sredstvima, pa sam stil pisanja autorice je veoma jasan, ali jesu odraz ozbiljnih razgovora prije svega sa samom sobom, a onda i s ostatkom svijeta. Lirski subjekti u ovim pjesmama vode borbu sa sobom. Pokušavaju razumjeti vlastite emocije ili vlastitu ravnodušnost kad emocije zataje, pokušavaju shvatiti svoje mjesto u svijetu, svoj odnos prema tom svijetu kao i odnos tog svijeta prema njima. Svijet je veoma komplicirano mjesto koje stvara emocije s kojim se teško nositi i kad ih lirski subjekt uspije prepoznati i imenovati te se pokuša nositi s njima, teško mu je naći onoga ko mu je spreman pomoći, onoga ko je spreman za početak i saslušati šta on ima reći, jer svako svoju muku muči. Zbirka poezije Ozbiljni razgovori je konstruirana kao neka vrsta gradacije, gdje se razmišljanja lirskog subjekta šire u koncentričnim krugovima: lirski subjekt prvo razmišlja o sebi, onda o sebi u svijetu u kojem živi, onda o svijetu i životu uopće i na kraju o smrti. U jednoj zbirci poezije zaokružena je sva životna filozofija i zato je ova knjiga vrijedna izdavanja i čitanja.