Otpadnik

Kada je netko otpadnik od društva, od obitelji, od bilo koje socijalno dominantne grupe, uvijek se možemo pitati s koje strane zapravo gledamo poziciju onoga koji je otpao, koji je obiteljska sramota, crna ovca, društveni nezadovoljnik, marginalac, svejedno kako ga zovemo. Gledamo li na otpadnika iz aspekta onih koji su moćni i određuju sustav, ili gledamo s ruba, baš s margine, odande gdje stoji (ili, prostorno kazano, leži) onaj koji je odbačen? U romanu Otpadnik teško je, međutim, identificirati točku promatranja. Ali nije teško prepoznati gubitnika. Gubitnik se zove Lewis, na početku romana ima sedam godina, na njegovu kraju jedva dvadeset. Imao je sedam godina kad je izbačen iz sobe. Imao je deset godina kad je poslan gore u kaznu. Imao je dvanaest godina kad je pokušavao biti tih sjedeći na stubama, ne znajući kamo da krene jer mu se sve činilo krivo. Imao je petnaest godina kad je počeo odlaziti gore da pobjegne od njih, da može piti i truditi se da se ne ozlijedi.