Otmenost ježa

Zovem se Rene, imam pedeset četiri godine, radim kao pazikuća u buržujskoj zgradi u ulici Grenel broj 7. Udovica sam, niska, ružna, punačka, imam kurje oči na stopalima i, ako je vjerovati nekim meni samoj neprijatnim jutrima, iz usta mi izbija zadah mamuta. Ali prije svega, toliko se dobro uklapam u uobičajenu predstavu o pazikućama da nikome ne bi palo na um da sam načitanija od svih onih nadmenih bogataša. Zovem se Paloma, imam dvanaest godina, živim u bogataškom stanu u ulici Grenel broj 7. Međutim, odavno znam da je krajnje odredište kugla za ribice, ispraznost i glupavost života odraslih. Otkud to znam? Ja sam, naime, veoma pametna. Čak izuzetno pametna. Zato sam donijela odluku: na kraju ove školske godine, na trinaesti rođendan, ubiću se. „Niko nikad nije mogao očekivati da će ova nežna, zabavna knjiga sa filozofskom crtom postići takav neverovatan uspeh. Za neke, ona je delimično Sofijin svet Justejna Gordera, delimično gospodin Malosen Danijela Penaka. Druge pak ona podseća na pisanu verziju Čudesne sudbine Amelije Pulen. Bilo kako bilo, čitaoci su je prihvatili u ogromnom broju.”