Detalji
S naslovnice Nedjeljnog vjesnika od 30. svibnja 2004. godine doznajemo za sljedeće događaje: izvještaj iz Stockholma o Europskoj uniji uoči sastanka u Bruxellesu; ekskluzivni intervju s Michaelom Mooreom, koji u Cannesu kaže da njegov film Fahrenheit 9/11 nije film protiv Busha, nego je to film za američki narod; poručnica Vlasta Zekulić govori o tome kako u Afganistan vodi Četvrtu smjenu postrojbe hrvatskih policajaca; podmetnut požar u disko-klubu Best na zagrebačkom Jarunu; umro popularni pjevač Ivica Serfezi.
Dojmljivo, zar ne? A to je samo obična, dosadna nedjelja. Čitatelj novina, slušatelj radija, gledatelj televizije ili surfer na internetu svaki dan doznaju više podataka nego što ih je moguće konzumirati. Malo ljudi u dugom, bogatom životu može doživjeti, ili makar vidjeti, ono što prosječan čitatelj dozna prelistavanjem novina. Sva ta zbivanja primatelju medija prenose novinari, koji izvještavaju o zbivanjima. Novinari su oči i uši milijuna primatelja masovnih medija. Većina ljudi koji su, stjecajem okolnosti, očevici događaja, jedva čekaju kako će mediji izvijestiti o onome što su vidjeli. Kako to čine i jesu li sposobni prenijeti događaje tako da ih konzumenti shvate na pravi način?
Proizvoda u bazi
