Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!

Slika knjizicaProizvoda u bazi

35.205

Facebook slicica

Katalog

Od škole do kuće

Od škole do kuće

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika


ISBN:

953-6268-39-6

Ilustracija:

Da - crno-bijelo

Izdavač:

Dostupnost:

na stanju

Šifra:

M0608

Broj strana:

108

Težina:

200 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

10,00 KM
na stanju

Kategorije:

Sadržaj:

Kada nastaje prošlost? Priče Žarka Milenića, autobiografske su naravi. No, njegove priče kao da su iz nekog dalekog vremena. Na svijet koji opisuje polako pada tama zaborava. A taj svijet je naš, iz našeg djetinjstva. Hoćemo li dopustiti da nas pokrije taj nesmiljeni pokrivač?

Bilo bi lijepo kada bi naša djeca čitala Milenićeve priče napisane za njih. Kažu, trebamo biti europski i svjetski. Naravno, oni određuju što je to.

Smireno i polagano ispisao je priče dojmljive umjetničke vrijednosti. Junaci su mu njegovi školski drugovi, likovi iz obitelji, susjedstva. Tu i tamo pojavi se i pokoji kauboj, i to bi bilo to. Odrastao je uz drugačija učenja, kao i druga djeca. Kroz ta učenja gradio je svoj svijet i spoznavao što je dobro, a što loše. Vidi se da se toga još uvijek drži, inače bi napisao potpuno drugačije priče.

Odvažno priznaje da je ono što jest, a ne ono što bi netko htio da on bude. I to je taj najveći nedostatak njegovih priča. Rekli su da su ovo neka drugačija vremena i da treba slušati. Samo nazadni mogu na ovaj način danas pisati.

ODLOMAK:

PRVO ZAKAŠNJENJE

Krenuo sam u prvi razred u školu koja se nalazila u samom centru grada. Do škole je meni, prvaku, trebalo cijeli sat pješačiti.
Nastava mi počinje u jedanaest. U školu idem sam. Samo me prvog dana tata odveo. Vratio sam se sam.

Trećeg dana sam zakasnio. Ne sjećam se zašto. Možda sam vidio neku zanimljivu igračku u jednom od brojnih izloga i zagledao se. Tek bio sam u školi u jedanaest i pet minuta.
Nisam se usudio ući. Stadoh plakati.

Spazio me jedan stariji učenik. Osmaš ili sedmaš. Meni su se tada sedmaši i osmaši činili kao odrasli ljudi.
- Zašto plačeš? - upita me.
- Zakasnio sam - zajecah.
- Zašto ne uđeš?
- Bojim se da će me učiteljica grditi!

On me uze za ruku. Pokuca na vrata na kojima je pisalo: Ia.
Prvaci su upravo učili novu pjesmicu. Mladić reče mojoj učiteljici da mi je brat i da me nije mogao prije dovesti jer je nešto pomagao tati.

Učiteljica kimne glavom i reče mi da sjednem na svoje mjesto.Bratov lik nisam zapamtio. Možda sam ga kasnije viđao, ali nisam znao da je to on.

  • Izdanje: 1
  • Godina: 2001
  • Jezik: Hrvatski jezik
  • Vrsta uveza: Meki uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 145x205
  • Zemlja porijekla: Hrvatska
  • Stanje: Nova

Detalji

Kada nastaje prošlost? Priče Žarka Milenića, autobiografske su naravi. No, njegove priče kao da su iz nekog dalekog vremena. Na svijet koji opisuje polako pada tama zaborava. A taj svijet je naš, iz našeg djetinjstva. Hoćemo li dopustiti da nas pokrije taj nesmiljeni pokrivač? Bilo bi lijepo kada bi naša djeca čitala Milenićeve priče napisane za njih. Kažu, trebamo biti europski i svjetski. Naravno, oni određuju što je to. Smireno i polagano ispisao je priče dojmljive umjetničke vrijednosti. Junaci su mu njegovi školski drugovi, likovi iz obitelji, susjedstva. Tu i tamo pojavi se i pokoji kauboj, i to bi bilo to. Odrastao je uz drugačija učenja, kao i druga djeca. Kroz ta učenja gradio je svoj svijet i spoznavao što je dobro, a što loše. Vidi se da se toga još uvijek drži, inače bi napisao potpuno drugačije priče. Odvažno priznaje da je ono što jest, a ne ono što bi netko htio da on bude. I to je taj najveći nedostatak njegovih priča. Rekli su da su ovo neka drugačija vremena i da treba slušati. Samo nazadni mogu na ovaj način danas pisati. ODLOMAK: PRVO ZAKAŠNJENJE Krenuo sam u prvi razred u školu koja se nalazila u samom centru grada. Do škole je meni, prvaku, trebalo cijeli sat pješačiti. Nastava mi počinje u jedanaest. U školu idem sam. Samo me prvog dana tata odveo. Vratio sam se sam. Trećeg dana sam zakasnio. Ne sjećam se zašto. Možda sam vidio neku zanimljivu igračku u jednom od brojnih izloga i zagledao se. Tek bio sam u školi u jedanaest i pet minuta. Nisam se usudio ući. Stadoh plakati. Spazio me jedan stariji učenik. Osmaš ili sedmaš. Meni su se tada sedmaši i osmaši činili kao odrasli ljudi. - Zašto plačeš? - upita me. - Zakasnio sam - zajecah. - Zašto ne uđeš? - Bojim se da će me učiteljica grditi! On me uze za ruku. Pokuca na vrata na kojima je pisalo: Ia. Prvaci su upravo učili novu pjesmicu. Mladić reče mojoj učiteljici da mi je brat i da me nije mogao prije dovesti jer je nešto pomagao tati. Učiteljica kimne glavom i reče mi da sjednem na svoje mjesto.Bratov lik nisam zapamtio. Možda sam ga kasnije viđao, ali nisam znao da je to on.

Dodatne informacije

Izdavač Grafički nakladni zavod - Graftrade
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter