O ljubavi i drugim demonima

Djevojčica umire. Kosa i dalje raste. Dvjestotinak godina ­kasnije, ispod porušene crkve raspliće se bakarna griva duža od dvadeset metara i jedna priča o strastima u tropskim krajevima po kojima lete golubovi od papira s ljubavnim porukama. U romanu O ljubavi i drugim demonima kolumbijski nobelovac Garsija Markes još jednom majstorski poseže za pjesničkim slikama koje, međutim, govore o svakodnevici ljudi koji po sebi nisu ni dobri ni loši, nego su kao svagda i svugdje, prije svega, žrtve uzajamnih nesporazuma i sopstvenih zabluda. Endemska tema Garsije Markesa o čovjekovoj naknadnoj pameti, o osviješčivanju koje vazda prekasno stiže, o kobnom usudu umne tromosti, i u ovom romanu obrađena je velelepnim umijećem svođenja vaskolikih odnosa među ljudima na malu pojedinost i nekoliko stalnih motiva ove takoreći mirišljave proze koja se, uz to, može čitati i kao tanana ironija mudrosti.