O ljubavi

Govorenje o ljubavi moguće je samo preko njezinih učinaka ili tragova koji su dostupni sjećanju i razumu. Oni su samo odraz jednog u drugom pri čemu počelo ostaje neuhvaćeno u tim tragovima koji se, u skladu s tim, pokazuju kao nerazumljivost i ludost. A odmjeravanje koje poduzima govornik zahtijeva razvrstavanje i prosijavanje tih ostataka: to što nije ludost biva zadržano, a ostalo porečeno i odbačeno. Svako govorenje o ljubavi jeste samo tumačenje njezinih tragova i njihovo prevođenje na drugu stranu toka ljubavi, tamo gdje ona postoji kao u dalekoj rubnosti. Sve što može biti rečeno o ljubavi nije i ona sama. I to je razlog zašto su nerazumnost i ludost njezini pravi tragovi u odredljivome svijetu. Taj koji ljubi ima ljubljenog koji je zastrt. A on hoće puno otkrivanje i poistovjećenje s njim. Kada zastrtost posve iščezne, više nema ni dvojine.