Niska sunčanih zrnaca

Ako je suditi po prvoj knjizi autorice Misere Suljić Sijarić, može se brzo steći dojam da je njena spisateljska bujica snažna i dobro usmjerena koritom one književnosti koja nam još mnogo toga bitnog ima reći. Jer, kad se u analizu uzme bilo koja priča ove knjige dobija se utisak da je riječ o ozbiljnom i zrelom piscu. Ova knjiga, brižljivo nizanih priča poput zrnaca iz samog naslova, djelo je koje je nastajalo dvanaestak godina a sastoji se iz deset cjelina posloženih po sjećanjima, počevši od najranijeg djetinjstva kao što je slučaj sa prvom pričom Níska sunčanih zrnaca sa nijansom ruže (u kojoj se autorica prisjeća svoje djetinje bezbrižnosti gdje je sve onako kako sama želi, jer je njena recepcija riječi, stvari i okruženja sasvim neposredna, nevina i oslobođena svega nametnutog, zbog čega se junakinja upravo i danas toga rado prisjeća, i često priželjkuje da se vrati i, naravno, zadrži bar onoliko koliko je potrebno da se sakupi snaga za ići dalje, a što i svima nama pokatkad zatreba), da bi u knjizi lagahno redala priču po priču, nekako pazeći da ih naniže po starosnoj dobi svoje junakinje, zapravo same autorice, od najranije dobi pa sve do odrastanja, kad napušta svoj rodni kraj u priči De, bȁko, de.