Detalji
. . .Knjiga koju ste upravo ispratili, ili koju ćete tek započeti nakon što pročitate ono što pše na kraju, govori uglavnom jezikom samoće. Pisana je tamo u Americi, gdje je čovjek po definiciji sam, bez ideje o tome da će je neko pročitati. To je važno. Knjige koje unaprijed imaju svoje čitatelje najčešće nisu dobre knjige. Štoviše, često su zle knjige.
Njezina samoća je, međutim, jedna od stotina i hiljada srodnih samocća, koje su, u trenucima onoga strasnog rasula, sunule diljem svijeta, i danas nam se čini kao da te naše samoće već grle cijelu zemaljsku kuglu. Kojovićeva knjiga mjesto je na kojem smo se danas sreli, poput Čeke na uglu Dalamtinske i Titove. Nasmijemo se onda do bola jedni drugima. Kao dobrim luđacima. . .
- Miljenko Jergović