Detalji
Narativna ekspanzija od ideje do djela je važan doprinos pokušaju razumijevanja tajne umjetnosti i tajne stvaranja, a nastao je zahvaljujući doktorskoj disertaciji autora.
Studija Ivice Pinjuha objašnjava prelaz iz zamisli-ideje, u njeno ostvarenje-djelo, utvrđujući funkciju umjetnosti, njeno porijeklo iz mita i rituala, sagledava različite faze u oblikovanju umjetničkog djela, ukazujući na razlike između umjetničkog i naučnog mišljenja. U svojoj disertaciji autor dokazuje da umjetnost nije kopija stvarnosti već u prvom redu kreacija i transformacija.
Osim toga, knjiga je i putokaz umjetnicima i umjetnicama, uputstvo koje ukazuje da teorijsko znanje nije jedino dovoljno; oni/e kako autor s razlogom navodi “moraju imati savršeni vid, sluh, njuh, čulo okusa i dodira, emocije, sjećanja, imaginaciju, intelekt, intuiciju i spoznaju“. U najkraćem, za one koji se umjetnošću bave nije samo važno da znaju i postoje, već da posjeduju istinsku otvorenost za posmatranje i razumijevanje trenutka u kom se nalaze i svijeta koji ih okružuje, ali i da budu u stalnom dosluhu “sa imaginativnim svjetovima u njihovoj glavi“.
Kao ilustraciju ovakvog pristupa Pinjuh navodi najbolji primjer, Eolsku harfu Danila Kiša iz zbirke Rani jadi, u kojoj je jedan obični prostor sačinjen od bandera i žica u umjetničkom doživljaju i njegovom načinu prenošenja na papir, pretvoren u muzički instrument.
U svom djelu Ivica Pinjuh odustaje od tradicionalnih klasifikacija i tipologija, svjestan da svako narativno, antinarativno, estetsko djelo posjeduje mimetički i dijalektički aspekt, lirske, epske i dramske elemente, tako da klasične podjele i svrstavanje u “kritičke ladice“ i “sortiranje“ po principu da je nešto barok, romantizam ili moderno, u njegovom slučaju ne dolazi u obzir. U najkraćem, narativna ekspanzija od ideje do djela predstavlja zbir različitih strategija, od morfoloških do estetičkih, koje nam daje autor djela.
Ovo izdanje jedno je u nizu dragocjenih teorijskih istraživanja čijim objavljivanjima IK Buybook ulazi u završnicu obilježavanja 20 godina uspješnog rada, želeći svojoj publici osim vrhunske književnosti, ponuditi uvid u recentna ostvarenja iz oblasti teorije.
Knjigu Ivice Pinjuha možemo posmatrati i kao mjerodavno tretiranje jedne kompleksne oblasti, ali i kao polaznu osnovu za buduća istraživanja nekih novih generacija teoretičara i teoretičarki, jer riječ je o nekada omiljenom profesoru na Filozofskom fakultetu čije je pisanje spoj erudicije i vještine pripovijedanja, odnosno prenošenja znanja.