Na pogrešnoj strani reke

Na pogrešnoj strani rijeke je roman o nemogućem susretu i ljudskim sudbinama: u jednom trenutku su na dvjema stranama rijeke, u dvjema sukobljenim vojskama, bili mladi Ernest Hemingvej i naš pesnik Dušan Vasiljev. Rijeka je Pijava na sjeveru Italije, vrijeme je užasnog sukoba u Prvom svjetskom ratu, svijet je izobličen i razoren, ali u njemu ipak postoje dva entuzijazma. Jednom pripada pobednički heroizam, drugi je na strani poraza - veliki životni promašaj pjesnika iz Banata koji je opjevao epohu i prerano umro. Miloš Latinović književno je progovorio o onome o čemu se u srpskoj istoriji i kulturi najviše ćuti - o sudbini srpskih ratnika koji su bili u pogrešnoj armiji i na pogrešnoj strani fronta. Ovo je roman Banata i Evrope, Srbije, pobjede i poraza, rata i poezije, mladalačkih snova i srušenih iluzija. Ovo je roman u kojem se ne govori mnogo o ljubavi, a ipak je ona kao u najboljim Hemingvejevim romanima moćna i sve vrijeme je prisutna. Ovo je roman o ljubavi i porodici, o očevima i sinovima, o strasti prema pisanju, o mladim ženama koje junacima ostaju daleke i tuđe, o pobjedi i porazu, o lepoti i snazi književnosti i nemoći svake riječi. Latinović je iskoristio trenutak kada su se ukrstile i zauvijek razišle sudbine dva mladića da prikaže začetak svjetske legende koja je pratila Hemingveja i duhovnog sloma jednog besmislenog austrougarskog ratnika, srpskog pjesnika Dušana Vasiljeva, a takav je bio i Miloš Crnjanski. Sa savršenom ironijom autor je prikazao i naše vrijeme u liku pisca koji je i junak romana, te je oslikao pozorišni svijet u kojem bismo neke likove možda mogli i da prepoznamo. I onaj koji nije pretjerano zainteresovan za istoriju i velike pisce u ratu mora da pročita ovaj savremeni roman i da se dobro nasmije čak i kada je potresen izvanrednim stranicama o početku prošlog vijeka i svjetskom sukobu koji je sve promjenio i od kojeg se ni Hemingvej ni Vasiljev nikada nisu oporavili. Surova i neodoljiva aktuelnost ovom romanu daje posebnu dimenziju.